Kod našeg sina (3,7 godina) primijećujem odstupanja u razvoju govora

Poštovanje. Dječak je rođen iz uredne trudnoće, pete po redu, u terminu. Psihomotorno urednog razvijanja, osim što je kasno progovorio – mama, tata, daj tj. uglavnom samo po jednu riječ, počeo je govoriti tek s 2 godine. Sad je star 3 godine i 7 mjeseci, u potpunosti razumije i ispunjava naloge kad on želi (poprilično je nesuradljiv, njegov odgovor na sve je “ne” i “neću”), ali govor mu sporo napreduje. Poprilično tepa još uvijek (okolina ga jako teško razumije), mada ja sve razumijem što govori jer sam stalno s njim, obraća se sebi u trećem licu (npr. Ide voziti ibu, što bi značilo Idem voziti romobil). Primijetila sam da ne koristi veznike, znači govori rečenice u infinitivu (hoće ti papati, idemo igralište, neće spavati i sl).

Trudimo se puno mu pričati, ispravljamo ga kad govori, potičemo da pravilno ponavlja kaki se što izgovara, ali obično on ne želi ponoviti. Neki put mi se čini da želi nešto reći ali “ne zna kako”. Ne pohađa kolektiv jer sam ja na porodiljnom za još jednu bebu. Ovako kao dijete je zaigran, društven, lako sklapa prijateljstvo (npr. na igralištu). U 9. mjesecu na sistematskom namjeravam tražiti pedijatra da nas uputi na Suvag na pregled, ali željela bih znati da li je to veliko odstupanje u razvoju govora za njegovu dob?

ODGOVOR:

Poštovana,

usvajanje jezika i njegovih sastavnica (sintaksa, gramatika, itd.) kompleksan je proces i započinje u najranijoj dobi djeteta i njegovog govorno-jezičnog razvoja. Kod većine djece put usvajanja jezika prolazi bez poteškoća, no kod pojedine djece dolazi do odstupanja, te su kvalitetna stručna procjena i podrška nužni.

Dijete u dobi od tri godine trebalo bi biti u mogućnosti služiti se gramatički ispravnim rečenicama, jednostavnim od najmanje tri riječi, do sve složenijih. S obzirom na vaš opis ranog razvoja potencijalna odstupanja mogu biti u domeni poremećaja usporenog jezično-govornog razvoja prema nedovoljno razvijenom govoru, do posebnih jezičnih teškoća. Navedene teškoće, prema mišljenju brojnih stručnjaka, mogu biti povezane s pojavom disleksije u kasnijem periodu usvajanja vještine čitanja i pisanja, budući da je čitanje primarno jezična vještina, stoga je pravovremena reakcija i uključivanje u logopedsku terapiju nužno.

Poneka djeca uspiju djelomično nadoknaditi to rano zaostajanje, no svakako je bitno procijeniti je li riječ samo o kašnjenju u jezično-govornom razvoju kao individualnoj karakteristici djeteta, ili o pravom poremećaju. Ohrabrujuće je da vas dječak prati i razumije kad mu se obraćate, da možete uspostaviti komunikaciju te da ga razumijete u njegovim osnovnim potrebama. Gotovo uvijek se odstupanja u govoru i jeziku odražavaju i u domeni ponašanja i funkcioniranja s okolinom. Dijete nije u mogućnosti izraziti sebe na adekvatan način, sve više postaje svjesno vlastitog odstupanja te se osjećaj nemoći i frustracije pojačavaju i manifestiraju u vidu otpora.

Česte su zablude roditelja i okoline kako je potrebno dijete ispravljati kad govori i zahtijevati da ponavlja za vama. Djetetu se time pojačava osjećaj nemoći i manje vrijednosti, budući da dijete još uvijek nije u mogućnosti dati željeni odgovor niti se korigirati zbog prirode teškoća koje ima. Svakako preporučam da izbjegavate navedeno, i umjesto toga: razgovarate s djetetom na način da uvažavate i prihvaćate njegov trenutačni govorno-jezični status, nudite jednostavne i jasne rečenice u kojima opisujete i imenujete svakodnevnicu bez zahtijevanja da dijete ponavlja, provodite zajedničke aktivnosti (bojite, crtate, listate, plešete, pjevate…) u kojima ste vi ispravan i podržavajući govorni model. Budite razigrani, veseli i pozitivni, pokažite djetetu da ga prihvaćate kakvo ono je, uvažite njegov trud da komunicira sebe na način na koji trenutno može i pomozite mu da se u tome osjeća uspješno!

Preporučujem da se obavezno javite stručnjacima s ciljem detaljne procjene djetetovog govorno-jezičnog statusa i s namjerom uključivanja u logopedski tretman što je prije moguće.