Kako učiteljica može pomoći učeniku koji dolazi iz teške obiteljske situacije?

Poštovani, učiteljica sam 4. razreda u koji je tijekom školske godine došao novi učenik iz teške obiteljske situacije. Naime, otac je nasilnik i majka je s djetetom odselila. Učenik je imao dobar odnos s ocem, te je sada revoltiran cijelom situacijom. Odbija svaku suradnju s školom. Ja bih mu voljela pomoći, no ne znam kako? Kad mu kažem da nešto napravi on kaže da neće i tu prestaje svaka daljnja suradnja. Trebam li ga ignorirati ili što poduzeti? Učo

Draga učiteljice,

Silno mi se sviđa interes koji pokazujete za tog malenog dječaka i ne mogu naglasiti dovoljno koliko ste me time obradovali.

Vaš prvi cilj treba biti – pronaći načine kako da stekne povjerenje u Vas.
Možete probati s nekim manje izravnim metodama poput da mu svako toliko upišete u bilježnicu nekoliko rečenica o dječaku, možda nekom liku iz priča koje ima za lektiru ili  iz filma (odnosno neki lik koji mu je poznat i drag te s kojim bi se mogao identificirati), a koji prolazi sličnu priču kao i on te promatrajte njegovu reakciju (dakle, nemojte napisati cijelu priču odjednom, već par rečenica kako biste probudili i njegov interes za priču). Ako znate crtati, nacrtajte strip ili nešto slično što bi dječaku njegove dobi moglo biti zanimljivo. Možete ubaciti i neke sličice sa interneta koje možete uklopiti u priču. Ovim ćete mu dati do znanja što znate o njemu, kako se vjerojatno osjeća i iznad svega, da Vam je stalo do njega (ovo zadnje ne morate naglašavati u priči, to će biti jasno samim time što ćete pisati priču za njega), te pratite njegove reakcije prema Vama. Vodite računa i da priča nema previše surovih detalja da mu ne bi bila preteška. Pod tim podrazumijevam da se ne opisuju scene nasilja, već da se više kaže nešto poput da je tata bio nasilan, da su se mama i tata svađali, da se dječak jako bojao što će tata učiniti mami, da je ponekada bio jako ljut na tatu, a da je sada jako ljut na mamu, da tata jako puno voli svog sina, ali da je mama odlučila da se odsele (a možda i da ne viđa više tatu) uz malo više “mesa” od navedenog.

Često se događa da klinci vole agresivne likove ili neke slične, većini odraslih odbojnih. Ukoliko se to ispostavi i u Vašem slučaju, razmišljajte o tom liku kao sredstvo komunikacije s tim učenikom. Odnosno, kao nešto što će Vam pomoći da uspostavite komunikaciju i interakciju s njim.
Ukoliko ne znate koje likove voli, pitajte njegovu mamu.

Kada stekne povjerenje u Vas, tada mu možete izravno reći da ste Vi tu za njega, da ste zabrinuti i da biste mu voljeli pomoći. Prije nego što stekne povjerenje u Vas, vjerojatno Vas neće čuti. Njegova dosadašnja životna iskustva su bila vrlo loša i nestabilna. Odnosno, nema iskustvo da se zaista može osloniti na drugu osobu, da joj može vjerovati da će činiti dobro za njega.

Također, kada stekne povjerenje u Vas, možete uključiti i ostatak razreda u njegovu priču, razgovarajući o takvim iskustvima, emocijama koje ona probude, te ćete time dati priliku da mu ostatak razreda bude podrška u ovom stresnom razdoblju.

Ima jedna prekrasna knjiga koju sam pročitala koja me malo podsjeća na Vašu priču. Napisala ju je Torey Hayden, a naslov je „One child“. Toplo preporučam.

Sretno,

Tatjana Gjurković,
dipl psiholog, certificirani terapeut igrom

Centar Proventus

 

TATJANA GJURKOVIĆ

dipl. psiholog i certificirani terapeut igrom
Centar Proventus

Moji odgovori