Kako reći 3-godišnjakinji da je tata ne želi viđati i ne želi doći?

Kako djetetu od 3 godine reći i objasniti da tata ne zove i uopće ne pita za nju? Imam curicu od 3 godine, koja se zadnji put vidjela s tatom prošle godine u 11.

shutterstock_1735801265.jpg

mjesecu i nakon toga on više ne želi dolaziti po nju, niti ne zove da čuje kako je! Naime ona se niti ne sjeti pitati za njega, ali kad se sjeti onda me uvijek pita "bude tata došao po mene, sutra kad se probudim budeš me spremila i budem išla s njim?". Mi smo u fazi rastave braka zbog nasilja itd. A da i ne pričam da ga nikad nije bilo briga za dijete, niti ju je ikada nahranio, niti pričuvao! Mene zanima što da ja njoj kažem kad tako pita za njega, gdje je tata i kad će doći? Hvala! M. Draga mama,

Jako je tužno čuti ovakvu djetetovu priču, ali ima načina kako joj Vi kao majka možete pomoći. Primjerice, kada ponovno kaže „bude tata došao po mene, sutra kad se probudim budeš me spremila i budem išla s njim?", možete joj nježno, s puno ljubavi reći nešto poput – „znam da želiš da on dođe po tebe, ali sutra neće doći po tebe. Ponekad, kada se mama i tata više ne vole, jako im je teško, pa neki tate odluče ne doći.“ Nakon par sekundi, možete joj reći nešto poput – „sutra ćemo ti i ja ići u parkić“ (ili gdje ćete već ići a da znate da ju to veseli). Vrlo vjerojatno ćete joj tu prvu rečenicu morati puno puta ponoviti da bi Vaša djevojčica prihvatila to. Također, iznimno je važno da ne postoji kritika ili ljutnja u Vašem glasu usmjerena na tatu kada joj pričate o njemu, jer dijete je u konačnici pola tata – pola mama i svaki puta kada mu se govori protiv drugog roditelja ili ga se kritizira, dijete to može čuti kao kritiku prema njemu samom.

Kada je riječ o brakorazvodu, a još kada je prisutno i nasilje u obitelji, tada se vrlo često izmiješaju osjećaji koje osjeća dijete i osjećaji roditelja. Upravo zbog toga, iznimno je važno da roditelj bude svjestan vlastitih emocionalnih reakcija na tu situaciju da bi mogao nježno, empatički odgovarati na djetetove osjećaje. Prema dosadašnjem radnom iskustvu, roditelji imaju popriličnih teškoća da to učine sami, što je zapravo posve prirodno i razumljivo. Stoga uvijek predlažem roditeljima da potraže psihoterapijsku pomoć jer će uz pomoć psihoterapeuta moći lakše proraditi sve svoje emocije izazvane nizom stresnih situacija, naučiti lakše odvojiti svoje emocije od djetetovih i tako moći kvalitetnije pomoći djetetu da se dijete nosi sa svojim emocijama.

Nadam se da će Vam moj odgovor biti koristan

Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, specijalizirani terapeut igrom Centar Proventus