Kako pomoći školarcu u svladavanju matematike?

Poštovane, u dvojbi sam ima li moje djete problem ili ne pa Vas molim za pomoć. Moj sin je završio prvi razred u koji je krenuo sa 6 godina i 4 mj. Nije imao nekih predznanja -nije čitao i pisao.

shutterstock_1735801265.jpg

Međutim do kraja prvog polugodišta je svladao čitanje i pisanje (4 iz hrvatskog na kraju) ali je problem u matematici. Primjetila sam da mu treba puno vremena za rješavanje pojedinog zadatka pogotovo tekstualno zadanih te sam primjetila da on pročita zadatak ali ne shvati npr. koju računsku operaciju treba upotrijebiti ili ne shvati uopće pitanje. Tako se događalo da ne bi stigao na ispitu rješiti sve zadatke ili bi npr. u rješavanju zadatka upotrijebio brojke koje nisu niti zadane. Ocjene su bile 3,4, poneka 5 i zaključeno 3. Brinem se jer imam osjećaj da mu je potrebna stručna pomoć, možda logopeda? Učiteljica mi nije ništa preporučila samo je par puta rekla da on još treba 'sazrijeti'. Molim Vas za savjet kako da pomognem svojem školarcu. Unaprijed zahvaljujem i s poštovanjem. Mama A.

Draga mama,

Već činjenica da je vaš sin u prvom polugodištu svladao čitanje i pisanje pokazuje da je on vrlo vjerojatno dječak s normalnim, uobičajenim sposobnostima. Iako nikada nije loše posavjetovati se s liječnikom ili logopedom ukoliko posumnjamo na bilo što, ovako na prvi pogled rekla bih da je s Vašim sinom sve u redu.

Djeca su različita poput nas odraslih. Kao što su neki od nas umjetnici, drugi fizičari, a treći povjesničari, tako i djeca, već u toj dobi (pa i ranije) iskazuju poseban talent za neko područje za koje su imali prirodne predispozicije ili su ga zbog specifičnih okolnosti više vježbali od drugih.

Upravo je vježba ključna za postizanje uspjeha i rezultata, čak i kad prirodne predispoziije ne postoje. I za matematiku, kao i za bilo koje drugo područje, vježbanje rješavanja zadataka ključni je faktor za uspjeh. Vježbanjem matematike razvija se specifična matematička logika i, ma koliko to u početku izgledalo teško, dijete koje vježba sve će brže i lakše rješavati matematičke zadatke. Istina je da neka djeca imaju genetske predispozicije za usvajanje matematičke logike, a druga ih nemaju, ali to Vam je kao s fizičkim vježbanjem: Iako će netko prirodno moći pretrčati od prve cijeli kilometar bez stajanja, a netko drugi samo 500 metara, upornim će vježbanjem ovaj drugi nakon relativno kratkog vremena biti u stanju trčati kilometre bez zaustavljanja. Misaone aktivnosti ne razlikuju se u ovom smislu od fizičkih – vježbanje vodi k uspjehu, čak i kada prirodni talent ne postoji.

No, važno je napomenuti još nešto – nemojte pretjerivati. Vaš sin će vrlo vjerojatno biti jednog dana sretan čovjek i s trojkom ili četvorkom iz matematike, u što pogotovo možete biti sigurni ako u bilo kojem drugom području iskazuje interes. Nismo svi matematičari i ne bi bilo ni dobro da jesmo.

To ne znači da sinu ne trebate pomoći, pa i pogurati ga da razvije i svoju matematičku stranu razmišljanja, ali – s mjerom. Uvijek kažemo da djecu treba slušati, osluškivati i razumijeti što govore i pokazuju. Ako osjetite da vašu pomoć u pokušaju motiviranja za matematiku on doživljava kao pritisak i da ga to previše opterećuje, stanite. I usmjerite i svoju i njegovu energiju u smjeru koji će vas oboje veseliti. Trenuci provedeni u zajedničkom radu na području koje ga veseli ostat će mu zauvijek u sjećanju kao dio sretnog djetinjstva, a to je puno važnije od petice iz matematike.

Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, NLP trener

Centar Proventus