Moja unuka, inače vesela, razigrana i pametna djevojčica od 7 godina, prema navodima učiteljice je zatvorena, usamljena i neaktivna. Učiteljica je mami na informacijama rekla da ne sudjeluje u razgovoru i da je ona doživljava kao nespretnu. Inače je zadatke za sada ispunjavala skoro 100 %. Mi koji smo u njenoj blizini je doživljavamo kao veselu, glasnu (često je utišavamo), ima puno interesa i znanja. Vidimo da žudi za prijateljima do kojih joj je teško doći nakon što je krenula u školu u novu sredinu u kojoj nema djece iz njene vrtićke skupine. Kako joj pomoći? Čudimo se učiteljici koja nije pružila ruku i pokušala doprijeti do nje i upoznati je. Možda je ovo malo prerano. Srdačan pozdrav i hvala na pomoći.

Poštovana,

cijeli prvi razred vrijeme je prilagodbe na školu i njena pravila, gradivo, učiteljicu, prijatelje. Ponekad se djeca u razredu poznaju od ranije (obično su išla u isti vrtić) pa im je polazak u školu znatno lakši jer se kreću među poznatim prijateljima. Kada to nije tako, djeci treba vremena da se snađu, upoznaju drugu djecu i nađu sebi odgovarajuće društvo. Neki su po prirodi neposredniji, društveniji i lako ostvaruju nove kontakte i poznanstva, dok se drugoj djeci treba više vremena kako bi se uklopila. Činjenica da je Vaša unuka u poznatom okruženju glasna i vesela, a u školi plaha i tiha govori o njenoj nesigurnosti. Razgovarajte s njom i pokušajte dogovoriti s nekom djevojčicom koja stanuje blizu Vas ili s kojom bi se Vaša unuka rado igrala igranje kod kuće nakon škole ili vikendom. Na taj način će joj na “domaćem terenu” biti lakše učvrstiti prijateljstvo. Kad stekne jednu prijateljicu, dalje će biti lakše. Dajte joj vremena i budite joj podrška.

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

prof. defektolog
Kabinet za razvojnu podršku Korneo

Pitajte me Moji odgovori