Poštovani, majka sam trogodišnjaka koji još pije na bočicu i ne zna piti iz čaše. Od njegovih godinu i pol ga pokušavamo odviknuti od bočice, no nailazimo na veliki otpor. Pokupovala sam u ovih godinu i pol sve moguće kljunašice, čaše i sportske bočice i nudila mu ih kroz igru, no on ih ne želi ni prinijeti ustima i neda da mu ja prinesem ustima. Doslovno je u stanju ne piti ništa cijeli dan, ako napitak nije u njegovoj bočici (pokušali smo i to). Nedavno je krenuo u vrtić pa sam se ponadala da će se zainteresirati za čašu kad vidi kako druga djeca piju. Uzalud, i u vrtiću traži bočicu ili cijeli dan ništa ne pije. Ne znam više što učiniti pa Vas molim za savjet?

Draga mama,

drago mi je što ste toliko motivirani kako bi Vašeg dječaka naučili da pije iz čaše i žao mi je što ste naišli na poteškoće u tom prijelazu. Glavno pitanje za Vas je: zbog čega mu želite maknuti bočicu? Roditelji žele maknuti bočicu iz različitih razloga: „jer je vrijeme“, „zbog zubića“, „nije više mala beba“ itd. Zbog čega mu Vi želite maknuti bočicu, baš sada? Naime, važno je da iza te odluke stoji razlog koji je valjan za Vas i zbog kojeg ćete ostati odlučni u tome čak i kada on zaplače radi bočice, protestira ili smišlja različite načine i argumente kao što ste jedan i naveli („odbija piti cijeli dan“). Vaš dječak je vjerojatno po temperamentu uporno dijete koje zna pokazati svoje nezadovoljstvo s Vašom namjerom.

Kada donesete odluku s razlogom koji je valjan za Vas (napominjem za Vas jer nekom drugom neki drugi razlog može biti bitniji) zbog kojeg ćete ustrajati, tada se možete dogovoriti s Vašim sinom – npr. možete mu reći nešto poput: „Znam da ti jako voliš piti iz bočice, ali uskoro ćemo se pozdraviti s bočicom jer je važno da počneš piti iz čaše.“

Kako je djeci bitan osjećaj kontrole nad situacijom možete mu ponuditi kontrolu kroz prijedlog npr. „zajedno možemo staviti bočicu u neku kutiju (ili nešto drugo što mislite da bi mu se svidjelo) i pospremiti je (ili baciti ako to prosuđujete da je bolja opcija).“ Ili „Kada ćeš imati 4 godine, mazit ću te bez bočice” – važno je da ga navedete da i on sudjeluje u tome, da to bude vaša zajednička akcija i da dobije nešto pozitivno iz toga – poput poruke da ćete ga i dalje maziti i da će ritual poslije vrtića ostati isti.

Kada ste odlučili da je zbilja gotovo s bočicom važno je da budete dosljedni u toj odluci. Dječaku možete dodatno dati osjećaj kontrole kroz odabir hoće li piti iz npr. plave ili zelene čaše. Tako dajete djetetu mogućnost da ima kontrolu, ali samo nad onim dijelovima situacije koje je ok da kontrolira – dakle mora piti iz čaše, ali može birati boju. Kod postavljanja te granice važno je da uvažite njegove osjećaje – želju da pije iz bočice. To možete kroz metodu postavljanja granica u tri koraka. Prvi korak je empatičko reflektiranje, odnosno verbaliziranje dječakovih misli, želja ili osjećaja („Znam da jako voliš piti iz bočice…“). Drugi korak je postavljanje granice („…ali od sada pijemo iz čaše.“). Granica treba biti kratka i jasna, po mogućnosti u obliku općeg pravila. I treći korak je nuđenje alternative kako bi lakše prihvatio granicu („Možeš odabrati hoćeš li piti iz plave ili zelene čaše. Koju čašu biraš?“). Kako mi se iz Vašeg pisma čini da je Vaš dječak uporan (neće lako odustati od svoje ideje, želje itd.) moguće je da ćete morati nekoliko puta ponoviti postupak. Važno je da mu svaki put uvažite njegove osjećaje verbaliziranjem istih (npr. „zbilja voliš piti iz bočice“) i zapamtite da granicu postavljate na ponašanje („ali od sada pijemo iz čaše“).

Dobro je da se podsjetite kako je za mijenjanje navika potrebno neko vrijeme. Proces zamjene bočice čašom zahtjeva dosljednost, strpljenje i nježnost. Vjerujem da će uz Vašu pomoć dječak ubrzo naučiti kako piti iz čaše.

Želim Vam puno strpljenja.

Ivana Knežević

magistra psihologije
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori