Od tada nismo u nikakvom kontaktu. On je sad sretno oženjen i dobio je kćerkicu (živi od nas 500 m). Nikad nije pitao za našeg sina, niti sam ja pokušavala doći do njega, jer je bio jasan i glasan da ne želi znati ni za mene ni za njega. Ja živim sa svojim ocem, koji čuva moje dijete dok sam ja na poslu (već 4 god). Moj maleni je samo jednom pitao: "Je li djed moj tata?". Objasnila sam mu da je on moj tata, a njegov djed, da on ima samo djeda i mamu. Više nikad, iza toga nije pitao za oca.
U 10. mjesecu kreće u vrtić i bojim se da će onda početi s pitanjima, gdje mu je otac, tko je, itd. A ja ne znam kako da mu kažem da ga njegov otac ne želi, da je on već 3 godine u sretnom braku, te uživa sa jednogodišnjom djevojčicom, a njega ne želi niti vidjeti. Na ulici kad vidi da se igra, tata mu okrene glavu kad prođe kraj naše kuće. Ne zanima ga sin ni u kojem smislu i kako da mu kažem da tati nije potreban??? Pomozite mi, jer sam jako zabrinuta! Hvala vam!
Draga mama, Znam da boli što vaše dijete nema oca i to je normalno. Ovo kako ste mu objasnili da ima mamu i djeda je sasvim u redu i istinito.
Kada krene u vrtić vjerojatno će ga djeca pitati. I tada će vaš dječak doći kod vas i tražiti odgovore. Moj je savjet da i dalje budete iskreni.
Ne morate mu odjednom dati sve informacije- „da ga njegov otac ne želi, da je on već 3 godine u sretnom braku, te uživa sa jednogodišnjom djevojčicom, a njega ne želi ni vidjeti na ulici kad se igra, da okrene glavu kad prođe kraj kuće, da ga ne zanima ni u kojem smislu, da mu on ne treba“ - ma koliko ste vi ljuti na njegova oca.
Dovoljno je da mu odgovorite na pitanje koje će postaviti. U prvo vrijeme pitanja će sigurno biti jednostavnija s obzirom na njegovu dob, a kako bude rastao, pitanja će biti kompleksnija pa tako i vaši odgovori. Vjerojatno ste ljuti na njegova oca, što je sasvim razumljivo. I to s vremenom možete reći svom sinu.
Ukoliko mu bude teško u procesu prihvaćanja istine budite tu uz njega, zagrlite ga, ponovite mu da ste tu za njega…
Za djetetov razvoj sigurno da je bitno da dijete ima oba roditelja koja se slažu i zajedno sudjeluju u odgoju. No ako tome nije tako, važno je da roditelji budu ok, da nisu stalno zabrinuti, frustrirani, ljuti.
Uživajte sa svojim zaigranim i veselim dječakom, igrajte se, budite uz njega kada raste, slušajte njegove potrebe i sve će biti u najboljem redu. To što ima mamu koja se brine velika je prednost koja će mu svakako biti od pomoći u životu.
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, NLP trener