Kako da ne izgubim kontrolu nad sobom kad se raspravljam s kćerkom?

Poštovana, imam kćer koja na proljeće puni 9 godina i sad je 2. osnovne. Rodila se kao pametnica, najbolja je u razredu, po svima zrelija od ostalih, vrlo kreativna. Imam sina koji ima 6,5 godina, jako se dobro slažu ali zna biti vrlo ljubomorna na njega. U vrtiću nekada, a danas u školi, ona je jako suradljiva. Kažem – najbolja je u nastavi, svi ju hvale. Ali doma, doma često ima “prebačaj”, izaziva brata, inatljiva je, drska, ne boji se niti kazne niti fizičkog obračuna.

Zna dobiti po guzi, ponekad je počupam jer ne znam više što bi s njom. Jako mi je teško postići neku ravnotežu, postanem živčana, ružno pričam, jer sam nesretna kako ne mogu taj dio majčinstva odigrati kako treba. Obožavam svoju djecu, luda sam za njima. Ponekad idem u krajnost pretjerano se pekmezeći, a onda sam kao luđakinja koja se nateže s devetogodišnjakinjom.

Kako barem probati postići normalan odnos s mojom inatljivom pametnicom?

Odgovor:

Poštovana.

vidim da ste puno svojih neprimjerenih odgojnih postupaka svjesni, što je prvi korak prema promjeni.

Vezano za odgojne postupke, važno je da istaknem kako je vrijeđanje i tjelesno kažnjavanje neprihvatljivo i uostalom zakonom zabranjeno (npr. Obiteljski zakon, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji). Nemamo pravo nikoga udariti niti ružno pričati, uključujući djecu. Dakle, prvo je važno da ukinete sve neprimjerene odgojne postupke u odnosu na vaše dijete/djecu. Na primjer, odgojni učinak tjelesnog kažnjavanja je samo kratkoročna poslušnost, dok su štetne posljedice za djecu višestruke i dugoročne.

Ono predstavlja povredu prava djece na poštivanje njihova tjelesnog integriteta i ljudskoga dostojanstva te uči djecu da je nasilje prihvatljiva i odgovarajuća strategija za rješavanje sukoba ili za prisiljavanje ljudi da rade ono što drugi žele. Djeca u velikoj mjeri uče „po modelu“ i ogledalo su ponašanja nas odraslih. Stoga, ako se odrasli u njihovom okruženju ponašaju agresivno, vjerojatnije je da će se tako ponašati i djeca. Postoje pozitivni načini za podučavanje djece i ispravljanje njihovog ponašanja poput uskrate privilegija, nagrađivanja pozitivnog ponašanja ili dogovora, koji su bolji za razvoj djece i koji pridonose izgradnji odnosa na temelju povjerenja i uzajamnoga poštivanja.

I sami ste svjesni da svom djetetu šaljete dvostruke poruke ponekad iskazujući veliku ljubav i pažnju, a ponekad nekontroliranu ljutnju. Ovakva ponašanja zbunjuju dijete i ono ne zna kako se ponašati i što može od vas očekivati. Ako se vaše dijete primjereno ponaša u školi, znači da može usvojiti pravila i primjereno se odnositi prema drugima i da je razlog neprimjerenog ponašanja kod kuće vjerojatno frustracija nekom od okolnosti kod kuće. Dobro je o tome s djetetom otvoreno razgovarati, bez kontriranja, te saslušati i prihvatiti što joj je kod kuće teško i pokušati to promijeniti.

Nadalje, važno je razumjeti da su djeca, kao i mi odrasli, vrlo različita i da će kod nekih neprimjereni odgojni postupci roditelja izazvati poslušnost utemeljenu na strahu, dok će se neka djeca nastaviti boriti i suprotstavljati. Niti jedan od ovih ishoda nije dobar i jednako ukazuje na štetnost neprimjerenih odgojnih postupaka. U prvoj situaciji ishod je slomljen duh djeteta koje se situaciji prilagodilo tako što je postalo nevidljivo, a u drugoj borba roditelja i djeteta koje je uporno i pokušava se izboriti za sebe.

Na početku, trebate se ispričati kćeri za situacije u kojima ste neprimjereno reagirali. Objasniti joj da nemate pravo udariti je ili počupati, priznati joj da ste pogriješili i da to više nećete činiti. Važno je djeci pokazati da smo svjesni svojih pogrešaka i da smo ih spremni priznati.

Nakon toga, dogovorite sa sinom i kćeri nekoliko bitnih pravila u kući koja trebaju biti jasna. Možete dogovoriti primjerene posljedice za nepridržavanje pravila poput uskraćivanja crtića ili televizije na ograničeno vrijeme (npr. jedan dan). Također, možete uvesti sustav nagrađivanja za primjereno ponašanje. Nagrade ne trebaju biti materijalne, već mogu biti na primjer palačinke ili zajedničko gledanje filma/crtića.

Svakako, ako mislite da ne možete uvesti ove promjene te i dalje budete imali teškoća, potpuno je u redu i poželjno potražiti pomoć. Možete se uključiti u individualno roditeljsko savjetovanje ili neki od programa radionica za roditelje, a možete i proučiti usluge na stranicama Centra Proventus te vidjeti bi li vam nešto od toga bilo korisno: https://centarproventus.hr/.
Nadam se da ćete uvesti predložene promjene i vjerujem da će to biti prvi korak u uspostavljanju boljeg odnosa s kćeri.

Marina Milković

mag. psihologije
Centar Proventus

Moji odgovori