Suprug i ja smo se složili da je najbolje da on završi prvi razred i da onda njih troje dođu za mnom. Za to vrijeme ja ću raditi i urediti uvijete za njihov dolazak. Ne planiramo da se ne vidimo puna 3 mjeseca, bar 3 puta je u planu da doletim kod njih ili oni kod mene prije kraja školske godine. Što mislite koliko će ova razdvojenost imati utjecaja na njih? Meni srce sad već puca, ali na ovo smo se odlučili zbog njihove bolje budućnosti. Hvala na odgovoru.
Draga mama,
pred Vama je veliki korak koji ste promislili i znate zbog čega ga radite. Vidim da pomisao na privremenu odvojenost Vama već sad teško pada te se brinete kako će to utjecati na djecu. Preseljenje je veliki korak, i čak i kad je željeno, opet je na neki način stresno tako da je normalno da osjećate težinu i brigu. No, uz odgovarajuće pripreme taj se stres može umanjiti i lakše podnijeti. Vi ste neke aspekte toga već uzeli u obzir - za dijete je svakako lakše ako promjena mjesta boravka bude nakon završetka škole jer će tako imati vremena oprostiti se od prijatelja, završiti započeto (razred) a i u novoj sredini će mu biti lakše započeti školovanje na početku školske godine.
Nema točnog odgovora na pitanje koliko ili na koji način će razdvojenost imati utjecaja na djecu. Razdvojenost se nekada događaju kao posljedica životnih odluka (kao npr. preseljenje) ali se može dogoditi i npr. zbog bolesti i hospitalizacije roditelja ili djeteta ili slično. Nekada je razdvojenost neminovna i na to ne možemo utjecati, no ono što možemo jest učiniti ono što je u našoj moći kako bi to razdoblje i djeca i roditelji lakše podnijeli.
Za djecu je važan osjećaj sigurnosti a u situaciji preseljenja takav im osjećaj možete pružiti ako im na primjereni način objasnite što se događa i što to znači. Mi odrasli, za razliku od djece, imamo već neka iskustva u tomu kako svijet funkcionira i nama se sve činili logično, razumljivo. Djeca nemaju to iskustvo i ako im se ne da objašnjenje oni mogu zamišljati da će se dogoditi ovo ili ono (često nešto što ih jako brine).
Jedan od načina je da približite djeci (svakomu primjereno uzrastu) kako će mama otići u to i to mjesto/državu, pa će pripremiti za njih stan, imat će tamo svoju sobu, mjesto za igračke koje žele ponijeti itd. Možete im malo opisati kako će biti u tom novom mjestu, razgovarati s njima koje su im važne stvari koje bi željeli ponijeti, pojasniti im što će biti s dragim ljudima koji ostaju i kako će s njima komunicirati (npr. djedovi, bake, prijatelji i sl.).
Važno je da dobiju neku predstavu o tomu što mogu očekivati. Što će ostati isto kao i prije (npr. da ćete ih i dalje puno voljeti, da ćete i dalje biti obitelj, živjeti zajedno itd.) a što će biti različito (novi prijatelji, drugi stan i slično).
Podijelite s njima svoje emocije: da ćete i vi biti tužni i da će i oni vama nedostajati u ta 3 mjeseca. Da ćete puno misliti na njih. Dok budete razdvojeni, podijelite s njima neke događaje svojeg dana (npr. možete im poslati fotografiju ako je nešto zanimljivo) kad im šaljete SMS ili se čujete s njima recite im da ste mislili na njih i sl. Ako dijete uhvati tuga za Vama, u redu je prihvatiti tu njegovu tugu. Nema potrebe uporno pokušavati skrenuti mu misli na nešto drugo. Kad prihvatimo djetetovu tugu i utješimo ga bit će mu lakše.
Tijekom razdvojenosti moguće je da u nekim trenucima dijete ne želi razgovarati s Vama ili kaže da se ljuti na Vas. To je također normalno i, iako će Vam teško pasti, dopustite djetetu da bude ljuto. To su njegovi načini da se nosi s emocijama koje mu teško padaju.
U svemu tomu mislite i na sebe, i Vama će biti teško pa promislite o načinima kako pokazujete emocije, kako tješite ili smirujete sami sebe itd. jer djeca puno uče gledajući nas.