Sjednemo i krenemo jesti, onda samo gleda u tanjur i ne jede. Sve moguće smo probali, molili je da nam kaže u čemu je problem. Ona nam samo kaže da se boji i da je sanjala da se davi.
Vodila sam je kod doktora, sve moguće pretrage smo napravili i sve je u redu. Ona i dalje odbija hranu, “pojede” tj. popije samo ono što je procijeđeno, u suprotnom ne želi popiti. Unaprijed hvala i srdačan pozdrav.
Draga čitateljice,
vjerujem da Vas je njeno iznenadno odbijanje hrane potpuno zbunilo. Dobro je što ste odmah djelovali te prvo obavili pregled kod pedijatra kako bi provjerili postoji li fizički uzrok njenom odbijanju hrane. Navodite da su svi nalazi uredni te možemo pretpostaviti da je uzrok njenom odbijanju hrane emocionalan, to jest, da je vjerojatno u podlozi osjećaj straha.
Kako kažete, već je ona sama spomenula da je sanjala strašan san u kojem se davi. Čini se da je neugodno iskustvo koje je proživjela, makar i u snu, potaknulo osjećaj straha i napetosti. Djeca njene dobi još uvijek imaju bujnu maštu te snove često mogu proživljavati kao stvarne događaje.
Također, ono što se još moglo dogoditi je da je ona više strahova pretvorila u jedan veliki - strah od gušenja. Razmislite jesu li se u periodu prije ovog straha događale neke promjene u njenom životu, npr. bolesti, preseljenja, rođenje novog člana obitelji, promjena posla roditelja i sl. Je li imala neke druge strahove? Djeca mnogo toga doživljavaju po prvi puta u životu i puno toga ih više ili manje iznenadi ili uplaši. Često se djeca uplaše nečega što odrasli uopće ne percipiraju jer znaju da to nije prijetnja.
Kod osjećaja straha važno je znati da prijetnje ili kazne neće uroditi plodom. Bitno je da osjeća prihvaćanje i razumijevanje s Vaše strane jer je ona sama u situaciji kada treba jesti napeta i u stresu. Kako bi joj smanjili napetost i strah prvenstveno je važno da ste Vi smireni.
Nadalje, kad krene jesti racionalna objašnjenja da se ne treba bojati ili da joj neće biti ništa u ovom slučaju ne pomažu. Umjesto toga možete joj reći “Znam da te strah i da ti je teško jesti cijelu hranu”, “Jako ti je važno da je sva hrana tekuća, tako te je manje strah”. Da bi joj se pomoglo razriješiti strah, ona ga prvo mora proživjeti uz nekog što ćete činiti gore navedenim rečenicama – ukratko priznat ćete njen strah te će se osjećati dodatno shvaćeno s Vaše strane.
Nakon što ste ‘’podijelili’’ njen strah važno je potaknuti osjećaj sigurnosti kroz rečenice “Ja sam tu”, “Tu sam, pobrinut ću se da ti se ništa ne dogodi”, “Sve je ok” i sl.
Objašnjavanje kako joj neće biti ništa i što se sve događa s hranom u ustima ostavite za situacije kada ste obje opuštene, kada se igrate ili radite neke druge aktivnosti. Možete ju potaknuti da nacrta strah s bojicama ili pastelama. Potražite filmove na internetu koji mogu slikovito prikazati što se događa s hranom u ustima. Kako se žvače, kako slina rastvara hranu, što se događa s jezikom i kako prolazi kroz jednjak do želuca. Pokušajte postepeno dodavati kruću hranu u njene sokove. Primjerice umjesto skroz procijeđenog soka ostavite nekoliko manjih komadića voća. Također, napravite tekući čokolino ili griz koji će vremenom biti sve gušći. Zajedno jedite ono što joj servirate. Možete napraviti i malu igru, uzmite čajne žličice i natječite se koja prva pojede/popije svoj obrok.
Važno je znati da kod rješavanja strahova treba ići polako i postepeno, bez požurivanja.
Ako se njeno odbijanje hrane produlji kroz mjesec-dva savjetujem da potražite dodatnu podršku kod dječjeg psihologa kako bi bolje razumjeli njeno ponašanje.
Puno sreće!