Je li moje dijete “samo” dijete sa svojim nestašlucima ili imamo problem u ponašanju?

Poštovana, majka sam dječaka od 6 godina. Ide u vrtić i kroz njegovo odrastanje sve je prošlo lako tj. nismo imali nekih problema. Pelene smo lako odbacili kao i bocu. U vrtić je krenuo bez problema i voli ići i družiti se s prijateljima. Dobar je u društvu i trenira gimnastiku, i iako nije baš uspješan, trudi se i voli ići na trening. Teta u vrtiću kaže da je dobar i iznad svega voli druženje. Mene ne sluša uvijek i neki put me naljuti jer se glupira kad treba nešto napraviti. S ocem ima dobar odnos i zabrinut je što će tata reći kad nije nešto kako treba. Ponekad želi nešto i sakriti od oca jer se boji da će on vikati dok meni sve povjeri.

Međutim, moja majka i suprug stalno kritiziraju ako je recimo trčao u vrtiću a to se ne smije ili kad navali da želi ići kod susjede, a oni smatraju da ne treba smetati. Da ne govorim kad ima dan da je ljut i plače, tada smatraju da je neodgojen i da će biti problem kad bude veći. Meni to sve izgleda kao da imaju prevelika očekivanja i neki put mi se čini da se prema njemu odnose kao prema odrasloj osobi jer dijete je dosta samostalno i otvoreno. Bojim se da tim kritikama ne napravimo štetu jer i mene neki put navedu da budem kritična.

U cijeloj priči meni nije samo jedno jasno – da li imamo problem ili ne, jer gledam na svog sina kao dijete koje ima vrline i mane i ja sve to volim kod njega, ali ovi pritisci sa strane me čine zabrinutom i nesretnom. Jesu li to moje oči slijepe od ljubavi za svoje dijete i nisam racionalna ili imamo stvarno problem? Pitanje je i tko je problem – mi stariji ili moj dječak koji se čini sasvim dobro dijete? Kako Vi vidite sve ovo i na što trebamo obratiti pažnju kod djece te dobi? Unaprijed zahvalna

Draga mama,

drago mi je pročitati kako je sve lako prošlo kod odrastanja Vašeg dječaka. Pojedini izazovi koji se pojave u razvoju Vašeg djeteta su sasvim normalni, (poput samoregulacija emocija, poštivanje granica) i većina roditelja prije ili kasnije je zabrinuta i postavlja si pitanje idu li pravim smjerom. Vjerujem da Vam nije nimalo lako balansirati između svojih osjećaja gdje osjećate veliku ljubav prema sinu, ali i zabrinutosti ima li on problem, i mišljenja Vašeg partnera i majke koji smatraju da sin ima problema. Sama svijest o tome da se pitate postupate li dobro u određenim situacijama je odličan početni korak u pomaganju svojem djetetu. Poduzeli ste hrabar i odličan korak tražeći savjet vezano uz svojeg sina.

Unatoč tomu što mu baš i ne ide od ruke, čini mi se sjajnim što i dalje trenira gimnastiku. S obzirom na razvojnu dob, važno je da se Vaš sin fokusira na zabavu i uživanje u bavljenju gimnastikom, a ne na izvedbu i/ili postignuti rezultat. Bit će još prilike za rezultate i uspješnost kasnije u njegovom životu. Ukoliko se previše fokusiramo na rezultat, moguće je da će dijete odustati od sporta ako ne uspije doseći (naša) očekivanja. Stoga, ohrabrujte svojeg sina i neka uživa koliko može u gimnastici. Sport će mu donijeti mnogo benefita na psihičko i fizičko zdravlje.

Meni je sjajno pročitati da se sin Vama povjerava. To govori koliko ima povjerenja u Vas, koliko se osjeća sigurnim s Vama. To je svakako nešto što bi bilo važno i dalje njegovati. Kažete kako se ocu ne povjerava zbog straha od vikanja, no Vi to ne činite, i samo tako dalje nastavite kako biste imali i dalje odnos pun povjerenja. Vašem djetetu ste potrebni, i bitno je da on ima osjećaj da ste tu za njega.

Kada kažete da ga suprug i majka stalno kritiziraju, pitam se kako to točno izgleda? Što mu govore? Svakako bi bilo korisno izbjeći svakodnevno kritiziranje ili primjerice omalovažavanje sina jer mu to značajno utječe na sliku o sebi. Važno je kako se svatko od nas osjeća u vlastitoj koži, kakvo imamo mišljenje o sebi (Vrijedim li ja kao osoba? Mislim li o sebi da sam nesposoban/na ili mogu postići sve u čemu ću se potruditi?), a to je nešto što gradimo od malih nogu, a prvenstveno dobivamo od obitelji. Stoga je važno da Vaš sin dobije tople pahuljice (tople poruke, pune ljubavi, podrške, povjerenja i vjere u njege). Pitam se, kako bi reagirali suprug i majka da im pojasnite kako nije dobro za razvoj vašeg dječaka da ga se stalno kritizira?

Ponekad je potrebno kritizirati ponašanje djeteta, u smislu ispravljanja ponašanja koje šteti njemu i/ili drugima, ali je važno da se kritizira njegovo ponašanje (primjerice, „Nije u redu bacati igračke po sobi jer se tako mogu potrgati“), a ne da mu se pripisuju osobine/etikete (primjerice, „Baš si zločest i neposlušan dječak jer bacaš igračke po sobi“).ž

Sasvim je u redu da Vaš sin proživljava razne emocije (sreću, tugu..), između ostaloga i emociju ljutnje. Važno je da prilikom izražavanja emocija ne povrijedi sebe, druge osobe ili stvari oko sebe. Postoje načini kako je sasvim u redu izraziti ljutnju. Primjerice, lupanjem mekanog jastuka, ili udaranja nogicama o pod, trčanja..Svatko se s vremena na vrijeme naljuti, ali trebamo naučiti kako tu ljutnju izraziti kroz vlastito ponašanje. A tu smo mi, roditelji (i druge odrasle osobe), koji možemo usmjeriti djecu kako mogu izraziti svoje emocije na prihvatljiv način.

Ako želite detaljnije popričati o svojem djetetu, naša vrata su Vam otvorena. Tu smo za Vas, I rado ćemo Vam dati podršku, pokoju smjernicu i pomoć oko Vašeg dječaka.

Želim Vam puno sreće i ljubavi u daljnjim koracima.

Dario Antić

magistar psihologije
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori