Isto tako ne želi biti doma sam nakon škole, ima neki strah, pa ne znam kad bi bilo vremenski ok da se dijete počne osamostavljivati u tom smislu? Hvala. Tara
Draga mama, Što se tiče nezadovoljstva Vašeg sina kada mora pisati zadaću, moj je prijedlog da se unaprijed s njim dogovorite kada će pisati domaću zadaću i da mu unaprijed objasnite da se sada može igrati i raditi ono što želi, no kada dođe red na domaću zadaću neće biti prilike za nova pregovaranja. Isto tako preporučujem da ga desetak minuta prije upozorite da se bliži vrijeme pisanja.
Tada više nema odgađanja. Kada počne plakati i svađati se, možete ga pitati zbog čega plače i saslušati ga, ali isto tako ustrajati u tome da je vrijeme za domaću zadaću i da nema mogućnosti mijenjanja planova u zadnji čas.
Važno je da budete dosljedni. Ukoliko on svojim ponašanjem postigne to da ne piše domaću zadaću kada ste se dogovorili, može na nesvjesnoj razini zaključiti da takvim ponašanjem može postići što želi. Pa tako može plakati da bude duže vani od dogovorenog, da mu kupite igračku, da ne jede…
Vi možete pri tome biti onakvi kakvi jeste, možete mu blagim glasom ponavljati da ste se dogovorili da sada piše zadaću, možete mu reći da nećete odustati, možete mu reći da vas živcira njegovo ponašanje, ali nemojte odustati. Nakon nekog vremena prestati će koristiti dotičnu strategiju za izbjegavanje obaveza. Što ne znači da neće smisliti novu.
Djeca su vrlo kreativna i maštovita i zaista imaju sposobnost iznenaditi nas roditelje. I tada se sjetite svog cilja: želim da se moje dijete pridržava dogovora i da obavlja svoje dužnosti.
Još jednom ponavljam, važno je da dijete zna kada je vrijeme za pisanje, tj. da ste se unaprijed dogovorili (što mi se iz vašeg pisma čini da tome je tako).
Što se tiče osamostaljivanja, mislim da je najvažnije slušati djetetove potrebe. Ako vam kaže da ga je strah, onda svakako nije spremno ostati samo. Dijete je spremno kada se osjeća ugodno i opušteno i kad je samo. Protuzakonito je dijete ostaviti bez nadzora prije njegove sedme godine života, a stručnjaci savjetuju da se dijete ne ostavlja samo prije desete godine.
Za ostavljanje djeteta samog kod kuće dobro je unaprijed razgovarati s djetetom i pripremiti ga za moguće situacije. Što ako netko pozvoni, što ako nestane struje, što ako počne curiti voda, što ako se nešto zapali… Uputiti ga kako i koga da nazove.
Dobro je također postaviti pravila, primjerice što smije, a što ne smije dirati.
Roditelj je odgovoran osigurati sigurnost djetetu dok je samo kod kuće - maknuti lijekove, opasna sredstva za čišćenje…
Dijete je potrebno postepeno prilagođavati na osamostaljivanje. Kada ga se prvi puta ostavi dobro je da to bude vrlo kratko, pa sve duže.
Ako ga se dobro pripremi, naravno kada je i ono samo spremno, dijete to iskustvo može doživjeti kao svoj uspjeh, što će svakako pridonijeti razvoju samopouzdanja.
Pozdrav,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, NLP trener