Imam osjećaj se da se moje dijete izolira u školi jer ne ide na produženi boravak

Poštovana, majka sam devetogodišnje djevojčice koja pohađa 3. razred osnovne skole. Djevojčica pohađa školu gdje je prva dva razreda obavezan produženi boravak.

shutterstock_1735801265.jpg

Ove godine produženi boravak nije obavezan, tako da smo se odlučili kako djevojčica neće pohađati boravak. Prve dvije godine boravak kod nje nije imao smisla jer zadaću nije rješavala tamo nego je sve donosila kući. Problem nastaje sada kada boravak ne pohađa samo dvoje djece, a ostali da. To dvoje djece se možda zbog toga što ne idu u boravak, konstantno izolira iz većine aktivnosti, ne dobivaju potrebne informacije na vrijeme. Stalno imam osjećaj da ih se na neki način kažnjava što ne idu u boravak. Molim vas pomoć kako se postaviti u navedenoj situaciji prema učitelju, školi, djetetu? Hvala

Draga čitateljice,

u školama često nastane problem u situacijama gdje većina nešto radi, a manjina ne, jer je to sustav (kao i većina sustava) koji se prilagođava većini.

Mišljenja sam da biste trebali otvoreno popričati s učiteljem o tome što ste primijetili, na smiren i otvoren način, odnosno, da samo iskreno kažete da Vam se čini kako je djevojčica izolirana otkako ne ide u produženi boravak te ga pitajte kako on gleda na to. Time ćete dobiti njegovo viđenje stvari (što uvelike ovisi i o samom učitelju i njegovoj želji za suradnju), te ukoliko je kvalitetan učitelj, zajedno ćete doći do rješenja.

Ako vidite da taj postupak nije upalio, zatražite susret s članovima stručnog tima škole, po mogućnosti sa školskim psihologom. Roditelji često misle da se stručni tim kontaktira samo u najtežim situacijama, što je miskoncepcija. Primijetili ste da je djevojčica povučena i to je već dovoljan razlog da tražite savjet od stručnjaka koji su tamo upravo zato da Vam u tim situacijama pomognu.

Svakako naglasite da Vam se čini da se izoliranost počela primjećivati otkako ne pohađa boravak. U svakom slučaju, pokušajte riješiti problem u suradnji sa školom. Naravno, suradnja nije uvijek moguća te ako vidite da ni nakon Vaših pokušaja rješavanja problema u školi nije postignut nikakav napredak, tada se više usmjerite na djevojčicu i razgovor s njom. Pričajte s njom o tome kako ona gleda na tu situaciju, otvoreno joj kažite da ste primijetili da je nekako povučena i dajte joj mogućnost da Vam sama ispriča svoje gledište.

Srdačan pozdrav!