Imam loš odnos s ocem i uz njega se osjećam nelagodno i negativno

Pozdrav, imam 19 godina, a početkom godine punim 20 i imam problem s ocem. S njim nikad nisam imao kvalitetan odnos i to sam shvatio tek nedavno. Naime, jednostavno on zna jako malo stvari o meni, zna za par prijatelja s kojima se družim i gdje izlazim. Nikada mu nisam pričao o problemima, ljubavnim, prijateljskim, nikakvim. Nismo nikad bili otvoreni, a sve o meni saznao je preko majke s kojom imam pravi odnos roditelja i sina.

Ja sam na to navikao i nisam imao većih problema dok nije počeo sve češće kontrolirati moj život, a ja se zbog toga sve više zatvarati pred njim.

On je jako negativna osoba i to utječe na mene. Kad nije kod kuće sve je u redu, ali onda dođe nervozan i nađe razlog kako bi ubio raspoloženje u kući. On nikada nije normalno razgovarao, uvijek kroz viku, psovanje, vrijeđanje i omalovažavanje.

Na primjer, nedavno je jedan od mojih najboljih prijatelja slavio rođendan, a ja sam naravno išao i kupio mu poklon svojim novcem. Otac je cijelo vrijeme šutio i bio neraspoložen, a poklon je vidio još dan ranije. Prije nego što sam krenuo na proslavu me napao i govorio kako mi zabranjuje da idem tamo, da me je prijatelj pozvao samo zbog poklona, da mu ništa ne značim, da se ne trebam družiti s njim i ostalo. Ja sam samo šutio i oblačio se, jer sam znao kako je to samo jedan ispad. No on me je toliko napadao dok nisam pukao i rekao mu da me prestane napadati zbog gluposti i da je jako negativna osoba koja mi je upravo ubila raspoloženje.
I tako je i bilo. Otišao sam tamo i stalno sam mislio na njega i nisam se mogao opustiti. Sljedećih nekoliko dana nije pričao sa mnom jer je rekao kako sam ga uvrijedio svojom neposlušnošću i zato što sam mu rekao da je stalno negativan.

Ima jako puno primjera i ja ne znam više kako da se ponašam. Nekad se nađem u situaciji da ne mogu biti u prostoriji s njim ni 5 minuta, nego moram otići u sobu jer se osjećam jako nelagodno, kao da sjedim sa strancem, a ne s ocem. Također ima dana kad ne mogu uopće biti kod kuće, nego ga pokušavam izbjegavati maksimalno jer se bolje osjećam dok mi nije u blizini.
Ali htio ja ili ne, osuđen sam da provodim vrijeme s njim i dijelim prostor, jer nisam potpuno samostalan. Ja imam sve manje i manje samopoštovanja i osjećam kako se nekad raspadam zbog njegovog ponašanja. Svjestan sam da on meni ne želi loše, ali on to pokazuje na jako loš način. Njegov otac ga je izbacio iz kuće u mojim godinama i od kada ga ja znam nemaju dobar odnos i također se uvijek ponaša paranoično, kao da mu svi žele zlo, smjestiti mu i nitko nije dovoljno dobar da bi zaslužio njegovo povjerenje.

Odgovor:

Dragi čitatelju,

jako mi je žao što nemaš dobar odnos s ocem. Vjerujem da je teško živjeti u istom prostoru s nekim tko nam je obitelj, a zapravo nemamo osjećaj da se tako i ponaša. Nažalost, to što nam je netko tata ne znači da će se prema nama ponašati ok i da će nam biti podrška. Koji je razlog tome – ima ih puno i u ovom trenutku ne mogu znati zašto je to tako s tvojim tatom. Moguće je da osoba sama nema model kako biti dobar roditelj; da ne zna prepoznati što njegovom djetetu treba; da nema kapaciteta zbog vlastitih briga i problema; da je generalno nezadovoljna sobom i svojim životom pa to prenosi na obitelj… Razlog uvijek postoji, no razumijevanje razloga u isto vrijeme ne podrazumijeva i toleranciju nečijeg ponašanja koje nije ok.

Nisam dobila konkretno pitanje, no kako si naveo da imaš sve manje samopoštovanja i da se raspadaš, jasno je da se njegovo ponašanje negativno odražava na tebe. Odnos s drugima ne možemo popraviti ako obje strane nisu spremne na razgovor, suradnju i kompromise. Ako procijeniš da razgovor s tvojim tatom ima smisla, razgovaraj s njim. Reci mu da se osjećaš loše, da ga voliš i stalo ti je do vašeg odnosa no da imaš osjećaj da te ne smatra dovoljno dobrim. Reci mu da ti treba njegova podrška i da ti uvijek može reći ako se oko nečega ne slaže s tobom, no da ti je važan način.

Ako procijeniš da razgovor nema smisla ili se pokaže da nije urodio plodom, jedino što možeš je distancirati se iz tog odnosa. To nije lako i zato bih ti savjetovala da potražiš pomoć stručnjaka.

Također je dobro što imaš mamu koja te podržava i s kojom, pretpostavljam, možeš razgovarati i o ovim situacijama. Kada osjetiš da ponašanje tvog tate utječe na tvoje stanje, zatraži mamu da te utješi. Sjeti se da on ide iz pozicije vlastitog nezadovoljstva i da sve što govori zapravo nema veze s tobom već samo s njegovim unutarnjim stanjem. Okruži se ljudima (prijateljima) koji su pozitivni, s kojima se osjećaš ugodno. Nađi svoj ispušni ventil kroz hobije ili sport. Sve to može ti pomoći dok dijeliš prostor s tatom. A to neće biti vječno.

Šaljem ti podršku.

KRISTINA BAČKONJA

dipl. psiholog, NLP trener
Centar Budi svoj

Pitajte me Moji odgovori