U školi sam solidna učenica, nije 5,00 ali je čvrsta četvorka. Njoj to smeta. Ne pijem, ne pušim ( mislim da je to jedino što joj ne smeta). Kada odem kod dečka preko tjedna nastane problem, kada hoću kod njega prespavati, nastane još veći problem. Kad odem i prespavam, ona me izvrijeđa. Kaže mi da sam krmača, da se vucaram po kućama, da ona dijete krmaču ne želi te da ću jednom naći kuću zaključanu. Dečko mi stalno govori da dođem kod njega živjeti dok ona ne naiđe, ali ja znam da neće naići nikada. Molim Vas, pomozite mi, što da radim?
Draga čitateljice,
Zaista mi je žao što s mamom nemaš dobar odnos – nekada je zaista teško komunicirati s ljudima koji su nam najbliži. Iako se možda ne slažemo s postupcima druge osobe, nikada nije opravdano niti ok vrijeđati. Odgovor na konkretno pitanje što da radiš ti ne mogu dati – što god odlučila ta odluka mora biti tvoja a ne slijepo slušanje nečijeg savjeta. No ono što mogu jest pomoći ti da doneseš odluku.
Iz tvog pisma nisam saznala jesi li pokušala razgovarati s mamom i dati joj do znanja da te njezine uvrede smetaju? Je li ona uopće spremna za razgovor i kompromis? Ako jest, tada je to najbolja opcija. No, ako tvoja majka ne želi razgovarati i ne čuje te, tada budi svjesna da druge ljude i njihove postupke ne možemo mijenjati. Možemo mijenjati samo svoj pogled na situaciju i iz nje učiniti sve da sebi unatoč nesuglasicama osiguramo sretan život.
S obzirom na to da financijski ovisiš o mami (tako barem pretpostavljam) opcija preseljenja kod dečka postavlja niz pitanja – tko će financirati troškove života (hrana, režije, odjeća, obuća...)? I do kada? Što u slučaju prekida veze? To su sva pitanja na koja si možeš odgovoriti kako bi si stvorila određenu sigurnost i planove.
Nadalje, u slučaju ostanka kod kuće i opcije da majka nastavi s vrijeđanjem, jedina varijanta je da se odmakneš od njezinih uvreda i zaštitiš koliko možeš. U tom slučaju bi bilo dobro da imaš podršku stručnjaka – psihologa, psihoterapeuta, koji će to pomoći da se lakše nosiš s cijelom situacijom i stvaraš planove za budućnost.
Treća varijanta je eventualno razgovor s tatom. Iz tvog pisma nisam saznala imate li odnos (i kakav), živite li u istom gradu i slično. No ako procjenjuješ da ti je tata podrška, tada bi možda mogla porazgovarati i s njim o svemu. Na kraju, želim ti reći da nisi kriva za stvari koje ti majka predbacuje, da je tvoje ponašanje sasvim normalno i ok za djevojku tvoje dobi. Sretno!