Imam 17 godina i želim od svega odustati i umrijeti

Imam 17 godina. Još u vrloj ranoj dobi sam počela često osjećati navale tuge, s obzirom na neke teške situacije kroz koje sam prolazila. Primjećujem da je sve gore, osjećam se užasno usamljeno

shutterstock_1735801265.jpg

. Svaki prijatelj me napusti i odustane od mene, uvijek na kraju ostanem sama. Situacija u obitelji isto nije bajna, nikad ni nismo bili normalna obitelj. Nisam imala osjećaj da roditelji brinu za mene, od malena sam slušala njihove svađe koje su bile bolne za mene, naposljetku su se i rastali i majka je otišla u drugu državu. Noćima ne spavam, samo plačem i osim trenutnih situacija koje me pogađaju uvijek dođu i sjećanja od prije.

Ponekad (u zadnje vrijeme češće) osjetim da ne mogu više i da želim od svega odustati i umrijeti. Iako uvijek pokušavam uvjeriti se da sam borac i da sam jaka, znam da nisam. Jako sam emotivna, sve me pogađa, svaka sitnica doslovno, iako pokušavam često to skriti. Ne znam šta da radim više, potražila bi stručnu pomoć, ali ne znam gdje i kako, da mi roditelji ne saznaju jer bi me smatrali problematičarkom i da im samo želim zadavati brige. Kada sam i pokušala razgovarati s njima nisu me nikad razumjeli. Samo želim da to sve prestane i da napokon budem pozitivnija osoba, da noći provedem imajući miran san, a ne plačući i boreći se za zrak, da se mogu koncentrirati na školu i da uspijem u životu. Što da radim?

Draga čitateljice,

u nekim periodima životima dok sam bila tvojih godina i prolazila kroz jako teške i traumatične trenutke i sama sam se osjećala usamljeno. Imala sam osjećaj da druga djeca ne mogu razumjeti kako mi je, da je svima bolje nego meni i da će neki osjećaji trajati cijeli život. No danas iz pozicije odrasle osobe, ali i stručnjaka mogu reći da niti jedan od tih osjećaja ne mora trajati cijeli život – dapače, čak možemo biti sretni neovisno o tome što smo sve u mladosti prošli.

Postoje ljudi koji te mogu razumjeti i pomoći ti – to su ljudi pomagačkih struka koji mogu pojmiti kroz što prolaziš i koji te mogu usmjeravati kako da nađeš svoj smisao. Razgovori mogu puno pomoći. Samo se treba obratiti pravoj osobi za pomoć.

Moj savjet je da se što prije javiš u Tesu – to je psihološko savjetovalište za mlade. Oni imaju savjetovanje putem telefona koje je besplatno (plaćaju se samo impulsi). Njihov kontakt broj je: 01/48 28 888, a rade radnim danom od 10:00 do 22:00. Imaj na umu da za svaku situaciju postoji način kako se nositi s njom. Nemoj odustati dok ga ne nađeš.

Još jednom savjetujem ti da bilo koju drastičnu odluku stopiraš prije nego potražiš pomoć. Rješenja ima.

Šaljem ti podršku.