Pozdrav, imam 17 godina i osjaćam da mi nešto fali u životu. Svako jutro kad ustanem ne mogu biti sretan, pokušavam preko dana taj osjećaj promijeniti ali ne mogu. To mi je počelo prije 3 mjeseca od kad sam prestao pušiti. Do tada svako jutro sam se radovao nazato što ću otići u kafić, sjesti za šank, popiti kavu i ispušiti cigaretu. Ali možda je zbog toga što imam problema sa svojim ocem, jer stalno galami na mene i nerijetko potegne i ruku na mene. Jako je živčan i svaka sitnica ga iznervira. Osjećam se kao da sam zaboravljen od svijeta. O curi ne razmišljam uopće jer mi je svejedno imam li je ili ne. Nije problem što me ni jedna neće, znam dosta finih cura s kojima sam jako dobar i mogu ih osvojiti. Mene sada zanima da li svi taj dio života prožive ili je samo meni tako grozno? Zato bi vas zamolio za pomoć.

Hvala unaprijed. GG

Dragi G,

u razdoblju života u kojemu se ti trenutno nalaziš, moguće je da proživljavaš emocije straha, nesigurnosti, tuge. Na prijelazu si iz svijeta djetinjstva u svijet odraslih, preispituješ postupke svojih roditelja, razmišljaš o smislu života, tražiš se.

No, s druge strane evidentno je da ti je potreban razgovor, određena podrška koju, kako sam iz tvog pisma zaključila, ne možeš dobiti kod kuće ili od bliskih prijatelja. Zbog svega što trenutno proživljavaš, a posebice zbog odnosa s ocem u kojemu se tvoj tata nerijetko koristi fizičkim obračunom, savjetovala bi ti da potražiš stručnu pomoć kako tvoji problemi ne bi eskalirali i kako bi se zaštitio od daljnjih udaraca.

Važno je da znaš da fizičko kažnjavanje djece odnosno bilo kakav oblik nasilja ne bi trebalo tolerirati i kako je isto potrebno prijaviti. Nitko nema pravo udarati ili zlostavljati drugu osobu, bez obzira o kakvom se odnosu ili situaciji radilo.
Želim ti puno sreće i hrabrosti da učiniš i idući korak.

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

Centar Proventus

KRISTINA BAČKONJA

dipl. psiholog, NLP trener
Centar Budi svoj

Moji odgovori