Imam 16 godina, nemam samopouzdanja ni prijatelja

Imam 16 godina. Otkako sam krenula u srednju školu, nemam puno prijatelja. Ako pokušam s nekim se družiti, sprijateljiti, to mi ne polazi od ruke. Nemam dovoljno samopouzdanja, mnogi me ogovaraju, govore o meni gluposti i neistinu. Šta da radim? Pomozite mi, unaprijed Vam se zahvaljujem.

Draga čitateljice,

kada se sjetim sebe u srednjoj školi, potpuno te mogu razumjeti o čemu pišeš. Na početku je bilo zaista teško uklopiti se u novo društvo, pronaći nekoga s kim bi dijelio sve dobro i loše što se u školi događa. Zbog mojih interesa koji su bili drugačiji od interesa većine, nekako sam odudarala od društva u srednjoj školi. I upravo zbog toga čini se da nisam toliko ni ulagala u ta prijateljstva. Ne mislim da sam to radila namjerno i svjesno, već jednostavno nisam htjela vrijeme provoditi radeći stvari koje me ne zanimaju, u kafiću itd.

Danas iz pozicije odrasle osobe rekla bih da ukoliko nam se neko društvo ne sviđa i ne osjećamo se ugodno u njemu, tada nema ni smisla ulagati u te odnose. Bolje je posvetiti se traženju osobe s kojojm ćemo imati slične interesi, dijeliti iste poglede na svijet, tko će nas prihvaćati takve kakvi jesmo. Ne mislim da je lako naći osobu koja će nam odgovarati, s kojom ćemo imati zajedničke teme, interese… Teško je naći i jednu takvu osobu a kamoli cijelo društvo. Sa svima s kojima ne ostvarimo taj dublji kontakt baziran na temelju naše sličnosti, prijateljstva će vjerojatno biti površnija. Ali činjenica je da nisu sva prijateljstva duboka i da ne moraju biti takva. Duboka će biti samo s vrlo malim brojem ljudi, jednom do dvije osobe.

No da bi uopće nekoga i upoznali, stvarno treba vremena i malo više druženja. Ako u startu prekrižimo ljude i ne damo im priliku da ih bolje upoznamo, nikad nećemo saznati imamo li više zajedničkih tema ili ne. A u konačnici, i ne odlascima u društvo (koje nam možda nije idealno) nećemo ni biti u mogućnosti upoznavati nove ljude.

Znam da je tvoje strpljenje krhko, no neke stvari ne možemo ubrzati ni isforsirati. Neki nađu dobre prijatelje na fakultetu, neki na poslu, a neki u školi. Neka prijateljstva opstanu a neka ne. Moj savjet je da više vremena uložiš u druženje s ljudima koji ti pašu, a da drugima daš priliku. Nikada ne znaš kada i gdje ćeš upoznati nekog novog. Ako u razredu ne možeš naći s nikime zajednički jezik, upiši neku izvanškolsku aktivnost koja te privlači. Tu već postoji velika vjerojatnost da s nekim imaš bar 1 zajedničku temu – sklonost toj aktivnosti. Na taj način ćeš širiti svoj krug poznanika, širiti krug ljudi koji bi ti mogli postati prijatelji.

Što se tiče tvog samopouzdanja, savjetovala bi ti da svaki dan nađeš 3 pozitivne stvari koje su ti se u danu dogodile – to ne mora biti ništa veliko, može npr. biti osmijeh prodavačice u dućanu, automobil koji te propustio na pješačkom prijelazu, omiljena serija na TV-u… Često puta smo skloni zanemarivati takve stvari i fokusirati se na negativno – to postane navika. Stoga, moj savjet jest da počneš uočavati pozitivno i da svaki dan na papir ispišeš te tri stvari.

Nadalje, napiši sama sebi jedan veliki popis stvari koje voliš kod sebe – npr. možda ti se sviđa tvoja iskrenost, možda si zadovoljna svojom kosom, možda imaš lijepe noge… Vjerujem da ima puno toga što ti se kod tebe sviđa – samo tome ne pridaješ važnost. Oba popisa stavi na vidljivo mjesto i svaki dan se podsjeti na sve pozitivno što ti se događalo tijekom proteklih dana i na sve svoje kvalitete.

Ukoliko ti je sve ovo preteško, tada savjetujem da zatražiš stručnu pomoć – možeš se obratiti i školskom psihologu. Šaljem ti svoju podršku.

KRISTINA BAČKONJA

dipl. psiholog, NLP trener
Centar Budi svoj

Moji odgovori