Imam 14 godina, osjećam se odbačeno, ignorirano i usamljeno

Imam 14 godina i nemam nijednog prijatelja. Na jesen ću krenuti u osmi razred osnovne škole. Inače sam otvorena osoba i volim se šaliti.

shutterstock_1735801265.jpg

Inače sam otvorena osoba i volim se šaliti Imala sam jednu super prijateljicu koja je ista kao i ja i ona ide sa mnom u razred. Nažalost, prestale smo se družiti početkom 2. polugodišta ove godine. Ona se druži s bezobraznim djevojčicama u razredu i ja tu ništa ne mogu. Ostale djevojčice u razredu su previše "ufurane" i verbalno maltretiraju ostale koji nisu kao one (imaju najnovije stvari, popularne su, moraju biti iste kao i one, izgledaju 10 godina starije i ponašaju se tako, druge maltretiraju i prave se da su bog). Muškarci su isti takvi. U dobrom sam kvartu ali djeca su razmažena i bezobrazna prema drugoj djeci. Probala sam se uklopiti ali nije to to. Ignoriraju te i osjećam se odbačeno. A uostalom osjećam se tada usamljeno i u društvu.

U gradu u kojem živim, ako se želiš uklopiti a da nisi kao i ostali (već sam navela za djevojčice), ili te ignoriraju ili te vrijeđaju. Svaki dan kad sam u školi, usamljena sam i djeca mi govore ružne rijeci ili mi bacaju stvari. Najprije bih se voljela uklopiti u društvo koje mi odgovara i ne bih bila nesretna kao sad. Sva su djeca ista u gradu u kojem živim. Idem na dosta aktivnosti ali su svi isti (bezobrazni). Od obitelji nemam ni s kim blizak odnos pa tako da ništa od njih. Usamljena sam već ovih pola godine i stalno sam na internetu jer nemam što drugo raditi. Mogla bih se baviti sportom kojim volim ispred kuće ali sam izgubila volju za svime. Tonem sve dublje i nesretna sam jako. Sama sam, nitko me ne podržava i samo čekam da završi ovo razdoblje školovanja. Već mi je sad dosta života, a ne još narednih 5 godina u školi. Voljela bih da se to promijeni, ali ne znam kako jer sam sve pokušala, ali nikom nije stalo do mene (ni mojoj obitelji).

Draga čitateljice,

žao mi je što si usamljena, što se osjećaš odbačeno. Vjerujem da ti u ovom periodu nije lako, a kako sam i sama i jednom razdoblju života prolazila kroz slično iskustvo mogu iz „prve ruke“ reći da te zaista razumijem.

Nažalost, neki „brzi“ recept ili trik ti ne mogu dati – da bi s nekim ostvarili blizak, prisan odnos kao što ga imamo s prijateljima, potrebno je da s tom osobom dijelimo slične vrijednosti, da na sličan način razmišljamo, da imamo niz zajedničkih osobina i interesa. S obzirom na to da je ponašanje društva iz tvoje škole drugačije od tvog, teško da ćeš s nekim tko je potpuno drugačiji od tebe ostvariti prisan odnos. I sama si rekla da ne želiš biti dio društva koje ti ne odgovara – i tu te apsolutno podržavam.

Srednja škola može donijeti nove ljude u tvoj život. Nije lako naći prijatelje, no vjerujem da nisu baš svi isti i da nisu baš svi kompletno drugačiji od tebe. Sigurno postoji osoba s kojom bi dijelila interese – samo je možda do sada nisi našla. Moj savjet jest da budeš ustrajna, da izađeš iz kuće, zaputiš se na bazene, knjižnicu, kino – bilo gdje kamo voliš odlaziti i ispuniš svoje vrijeme. Možda baš na bazenima upoznaš nekoga. Možda tvoja sestrična/bratić ima prijatelja s kojim bi se slagala. Možda... Opcija je mnogo a na tebi je da stvaraš prilike za to.

Nikada ne prestajemo upoznavati nove ljude i stvarati prijateljstva. I nikada nema pravila gdje i na koji način ćemo upoznati te ljude. Ali ti ljudi, ljudi koji nam odgovaraju, sigurno postoje. Samo treba biti ustrajan i aktivan u pokušajima da ih nađemo i dati im priliku. To nije uvijek brzo ni lako, no šanse su jako velike da će rezultata biti.

Do tada bih ti savjetovala da potražiš stručnu pomoć – osobu od povjerenja koja će ti biti podrška. Sve ovo ne moraš prolaziti sama. Gdje i kod koga – moja sugestija jest na sljedećoj stranici: http://www.tesa.hr.

Želim ti puno sreće.