Zdravo. Ja sam djevojčica od 13 godina i imam jedan “problem”. Mislim, ne mislim zapravo, već znam da sam ružna. To ne kažem samo ja nažalost, nego čujem tračeve o tome kako su drugi pričali. Šalju mi skrinove kada je neko rekao “Pa ne sviđa mi se, ružna je”. Plačem zbog toga i ne znam što da uradim po tom pitanju. Uglavnom dječaci to govore. Nikada neću naći momka. Najgore je što moja najbolja prijateljica, kada joj kažem da sam ružna, ona to uopće ne poriče. Suze su mi trenutno u očima. Što da radim?

Odgovor:

Draga čitateljice,

žao mi je što čujem kroz što prolaziš i razumijem da te to rastužuje. Kažeš da imaš 13 godina i zamišljam da u tom uzrastu mnoge stvari mogu biti zbunjujuće i teške, a pogotovo kada netko na grub način komentira naš izgled. Ono što je najvažnije znati jest to da mi nikada, ama baš nikada, nismo krivi za tuđa ružna ponašanja.
Prenositi tračeve i skrinove na kojima netko piše ružno o drugoj osobi nije OK i razumljivo je da te to rastužuje.

Kažeš kako uglavnom dječaci to govore. Kada smo u pubertetu, nekada nas mogu zbuniti sve promjene koje nam se događaju u tijelu, emocije koje nam se javljaju, sva sviđanja i nesviđanja. Na sve to još nam se čini da se moramo uklopiti u ekipu, pa biti popularni, ili barem izbjeći da nam se rugaju itd. Neki dječaci (i djevojčice) to znaju riješiti na OK način. No, neki dječaci (i djevojčice) to rješavaju tako što skreću pozornost sa sebe i onoga što ih muči (možda su to loše ocjene, ili se ne sviđaju sami sebi, možda se i njima netko ruga itd.) tako da se rugaju nekomu drugomu.

Pišeš da te brine kako nećeš naći momka. Dobra vijest je da je pubertet vrijeme kada se puno toga u nama i na nama mijenja. Odrastamo, i izgled nam se malo mijenja, učimo puno novih stvari o sebi samima, o drugima, mozak nam se jako razvija, gradimo samopouzdanje itd. Prisjeti se samo koliko toga više znaš i sposobnija si od one male djevojčice koja si bila kada si upisala prvi razred. Zamisli koliko ćeš tek napredovati do kraja 8. razreda pa do kraja srednje! Kroz to vrijeme, osim ovih dječaka koji se rugaju, upoznat ćeš i dječake s kojima će ti biti lijepo razgovarati i družiti i koje ćeš željeti za dečka i oni tebe za djevojku.

A što se tiče prijateljice, čini se kao da bi ti bilo lakše da ti pruži malo više potpore. Zamišljam da se osjećaš tužno kad joj se požališ a ona samo šuti. Ne znamo razloge njezine šutnje. To može biti zbunjenost, ili ne zna kako da te utješi, možda je ljuta na ove koji se rugaju, možda je u nekim svojim brigama i problemima… Nekada nam može pomoći kada s prijateljima podijelimo kako se osjećamo (na primjer: „Osjećam se tužno kad šutiš….“).

Odlično si postupila što si probleme s kojima se nosiš podijelila ovdje. I hrabro i pametno je potražiti pomoć kada nam zatreba.

Marina Balažev

specijalizantica transakcijske analize smjer psihoterapija
Marina Counseling

Moji odgovori