Ima li moj 8-godišnjak ADHD?

Moj sin ima 8 godina. Ide u 2. razred i počeli su problemi u školi. Uvijek sam sumnjala da je hiperaktivan, ali nikad ga nisam vodila na pretrage jer smo sve uspješno do sad rješavali.

shutterstock_1735801265.jpg

Od prvog dana je jako zahtjevno dijete. Nikad nema mira, sve ga jako kratko zanima, u nekoliko minuta promjeni više aktivnosti. Mislila sam da će se to s godinama promijeniti, ali nije. Od prvog razreda imamo velikih problema s domaćim zadaćama, uvijek dok piše zadaću moram biti kraj njega jer inače izgubi koncentraciju i počne raditi nešto drugo (igrati se sa gumicom, olovkom i sl.). Prvi razred je prošao s 5, 95% ispita i diktata mu je bio bez ijedne pogreške, nema problema s učenjem i pamćenjem, čita najbolje u razredu i jako je inteligentan (to mi je rekla njegova učiteljica), ali gubi koncentraciju kod zadaća i vježbanja u školi. Učiteljica ga mora i po 20 puta upozoravati na jednom satu da rješava zadatke, moram pratiti svaki njegov korak, provjeravati da li je sve stavio u torbu, po nekoliko puta ga upozoravati da uzme papuče... Vidim da i njega to sve dosta muči i da mu je dosta naporno, ali ne znam kako mu pomoći. Kad ga pitam zašto ne želi napisati zadaću odgovori da ne zna i veli evo sad ću, napiše dva slova i opet neka igra ili izlika da mora nešto drugo učiniti. Osjećam se kao u začaranom krugu.

Draga mama,

Ja bih vam savjetovala da se obratite stručnom timu škole i da provjerite svoje pretpostavke. Za poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD) karakteristična je visoka razina motoričke aktivnosti. Ljudi s ADHD-om su često inteligentni i maštoviti. Vaš sin po svemu što opisujete može imati ADHD, ali i ne mora. Može se raditi o tome da je prema temperamentu ekstremno na jednoj strani kontinuuma.

Primjerice, dvije karakteristike temperamenta mogu opisati njegovu pojačanu aktivnost, kao i stalno mijenjanje fokusa:

RAZINA AKTIVNOSTI - odnosi se na djetetovu fizičku aktivnost, kreće li se dijete stalno ili je mirno i neaktivno. Djeca kojima je po temperamentu potrebno kretanje znaju imati problema sa mirnim sjedenjem u razredu, dok se „mirna“ djeca dobro prilagođavaju nametnutoj organizaciji vremena. Djeca s visokom razinom aktivnosti češće trče i skaču, dok se djeca s nižom aktivnošću više oslanjaju na mikromotoričke sposobnosti, poput slaganja slagalica, bojanja i crtanja.

USMJERENOST POZORNOSTI - odnosi se na to hoće li se dijete nastaviti baviti nečim, pa čak i u situacijama kada je frustrirano zbog trenutnog neuspjeha ili će pak brzo izgubiti interes i prijeći na slijedeću aktivnost. Neka djeca odustaju lako, dok se neka mogu zabavljati s jednom te istom aktivnošću satima.

KARAKTERISTIČNA PONAŠANJA HIPERAKTIVNE DJECE: Počinje raditi prije negoli je dobilo upute i shvatilo ih. Gleda kako rade druga djeca prije negoli što pokuša uraditi samo. Radi prebrzo i čini nepotrebne pogreške, a ne pogreške povezane s neznanjem. Stalno je u pokretu, sve dodiruje i ne može duže vrijeme sjediti na jednome mjestu. Na pitanja odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da razmisli. Nije sposobno slijediti upute koje se daju cijeloj grupi. Ne može zapamtiti upute, iako nema teškoća s pamćenjem. Prelazi s jedne aktivnosti na drugu i rijetko kada završava započete zadatke. Ima teškoća u organiziranju pismenih radova: oni su obično zbrkani. Pogrešno tumači jednostavne izjave, ne razumije mnoge riječi i rečenice. Može ponoviti izjave koje su mu rečene prije dosta vremena, a ne može ponoviti one koje su rečene nedavno. Lako posrne i padne, nespretno baca predmete ili mu oni padaju iz ruku. Lako se povodi za onom djecom koja puno pričaju i prave buku, često potpuno prekine rad da bi im se pridružio. Previše je pričljivo, često prekida razgovor. Često napušta klupu i nešto pretražuje po razredu, dok druga djeca mirno sjede. Ne pazi kada nastavnik nešto objašnjava, gleda nekamo drugdje. Često kaže: "Ne mogu to učiniti" i prije negoli pokuša, lako odustajanje posebno je uočljivo kod novih zadataka. Govori, pjeva i šapće samo sebi. Ne može izraziti misli na logičan i razumljiv način.

Ovo navedeno neke su karakteristike hiperaktivne djece i nije uputno da dijagnozu postavite sami. Kao što sam rekla može se raditi o izraženom temperamentu u smjeru motoričke aktivnosti i neusmjerenosti pažnje. U svakom od ova dva slučaja važno je da ga prihvatite takvog kakav je, jedinstven, zaigran, znatiželjan, brz, inteligentan i aktivnosti koje provodite s njim prilagodite njegovoj osobnosti. Drugim riječima nemojte izabrati da ga učite igrati šah, nego jurcajte po nekoj livadi igrajući nogomet ili nešto slično.

Sami ćete vrlo teško razaznati o čemu se radi, stoga još jednom preporučam da se obratite školskom psihologu ili pak kolegici Tatjani Gjurković iz Centra Proventus.

Sretno,

Jelena Vrsaljko, dipl.soc.radnik, psihoterapeut Centar Proventus