Moj sin ima 8 godina. Ide u 2. razred i počeli su problemi u školi. Uvijek sam sumnjala da je hiperaktivan, ali nikad ga nisam vodila na pretrage jer smo sve uspješno do sad rješavali. Od prvog dana je jako zahtjevno dijete. Nikad nema mira, sve ga jako kratko zanima, u nekoliko minuta promjeni više aktivnosti. Mislila sam da će se to s godinama promijeniti, ali nije. Od prvog razreda imamo velikih problema s domaćim zadaćama, uvijek dok piše zadaću moram biti kraj njega jer inače izgubi koncentraciju i počne raditi nešto drugo (igrati se sa gumicom, olovkom i sl.). Prvi razred je prošao s 5, 95% ispita i diktata mu je bio bez ijedne pogreške, nema problema s učenjem i pamćenjem, čita najbolje u razredu i jako je inteligentan (to mi je rekla njegova učiteljica), ali gubi koncentraciju kod zadaća i vježbanja u školi. Učiteljica ga mora i po 20 puta upozoravati na jednom satu da rješava zadatke, moram pratiti svaki njegov korak, provjeravati da li je sve stavio u torbu, po nekoliko puta ga upozoravati da uzme papuče… Vidim da i njega to sve dosta muči i da mu je dosta naporno, ali ne znam kako mu pomoći. Kad ga pitam zašto ne želi napisati zadaću odgovori da ne zna i veli evo sad ću, napiše dva slova i opet neka igra ili izlika da mora nešto drugo učiniti. Osjećam se kao u začaranom krugu.

Draga mama,

Ja bih vam savjetovala da se obratite stručnom timu škole i da provjerite svoje pretpostavke. Za poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD) karakteristična je visoka razina motoričke aktivnosti. Ljudi s ADHD-om su često inteligentni i maštoviti. Vaš sin po svemu što opisujete može imati ADHD, ali i ne mora. Može se raditi o tome da je prema temperamentu ekstremno na jednoj strani kontinuuma.

Primjerice, dvije karakteristike temperamenta mogu opisati njegovu pojačanu aktivnost, kao i stalno mijenjanje fokusa:

RAZINA AKTIVNOSTI – odnosi se na djetetovu fizičku aktivnost, kreće li se dijete stalno ili je mirno i neaktivno. Djeca kojima je po temperamentu potrebno kretanje znaju imati problema sa mirnim sjedenjem u razredu, dok se „mirna“ djeca dobro prilagođavaju nametnutoj organizaciji vremena. Djeca s visokom razinom aktivnosti češće trče i skaču, dok se djeca s nižom aktivnošću više oslanjaju na mikromotoričke sposobnosti, poput slaganja slagalica, bojanja i crtanja.

USMJERENOST POZORNOSTI – odnosi se na to hoće li se dijete nastaviti baviti nečim, pa čak i u situacijama kada je frustrirano zbog trenutnog neuspjeha ili će pak brzo izgubiti interes i prijeći na slijedeću aktivnost. Neka djeca odustaju lako, dok se neka mogu zabavljati s jednom te istom aktivnošću satima.

KARAKTERISTIČNA PONAŠANJA HIPERAKTIVNE DJECE:
Počinje raditi prije negoli je dobilo upute i shvatilo ih.
Gleda kako rade druga djeca prije negoli što pokuša uraditi samo.
Radi prebrzo i čini nepotrebne pogreške, a ne pogreške povezane s neznanjem.
Stalno je u pokretu, sve dodiruje i ne može duže vrijeme sjediti na jednome mjestu.
Na pitanja odgovara prebrzo i ne daje si dovoljno vremena da razmisli.
Nije sposobno slijediti upute koje se daju cijeloj grupi.
Ne može zapamtiti upute, iako nema teškoća s pamćenjem.
Prelazi s jedne aktivnosti na drugu i rijetko kada završava započete zadatke.
Ima teškoća u organiziranju pismenih radova: oni su obično zbrkani.
Pogrešno tumači jednostavne izjave, ne razumije mnoge riječi i rečenice.
Može ponoviti izjave koje su mu rečene prije dosta vremena, a ne može ponoviti one koje su rečene nedavno.
Lako posrne i padne, nespretno baca predmete ili mu oni padaju iz ruku.
Lako se povodi za onom djecom koja puno pričaju i prave buku, često potpuno prekine rad da bi im se pridružio.
Previše je pričljivo, često prekida razgovor.
Često napušta klupu i nešto pretražuje po razredu, dok druga djeca mirno sjede.
Ne pazi kada nastavnik nešto objašnjava, gleda nekamo drugdje.
Često kaže: “Ne mogu to učiniti” i prije negoli pokuša, lako odustajanje posebno je uočljivo kod novih zadataka.
Govori, pjeva i šapće samo sebi.
Ne može izraziti misli na logičan i razumljiv način.

Ovo navedeno neke su karakteristike hiperaktivne djece i nije uputno da dijagnozu postavite sami. Kao što sam rekla može se raditi o izraženom temperamentu u smjeru motoričke aktivnosti i neusmjerenosti pažnje. U svakom od ova dva slučaja važno je da ga prihvatite takvog kakav je, jedinstven, zaigran, znatiželjan, brz, inteligentan i aktivnosti koje provodite s njim prilagodite njegovoj osobnosti. Drugim riječima nemojte izabrati da ga učite igrati šah, nego jurcajte po nekoj livadi igrajući nogomet ili nešto slično.

Sami ćete vrlo teško razaznati o čemu se radi, stoga još jednom preporučam da se obratite školskom psihologu ili pak kolegici Tatjani Gjurković iz Centra Proventus.

Sretno,

Jelena Vrsaljko, dipl.soc.radnik, psihoterapeut
Centar Proventus

JELENA VRSALJKO

dipl. soc. radnik, NLP trener, psihoterapeut
Centar Budi svoj

Moji odgovori