I u prvom, a i sad u drugom razredu ima problem da joj se tresu ruke kada izlazi na ploču ili općenito nešto radi pred grupom ljudi, a nema tremu i sama se javi da izađe na ploču i sve zna. Kod kuće nikad nije imala taj problem. Zanima me da li mi možete reći da li ste se susretali sa sličnim problemima i što bi mi savjetovali da napravim? ogi
Poštovana,
S obzirom da joj se to dešava kod odgovaranja i pred grupom ljudi, a ne kod kuće gdje je okružena s bliskim ljudima sklona sam zaključiti da se ipak radi o tremi koja se kod vaše kćerke javlja na nesvjesnoj razini. Ona negira tremu, ali se isti simptom javlja uvijek u istim situacijama- odgovaranje, izlaganje pred grupom ljudi.
To može biti zbog toga što je imala neko neugodno iskustvo za vrijeme kojeg je osjetila strah ili neugodu koji su se na nesvjesnoj razini jednostavno prilijepili. To iskustvo može biti, kada ga gledamo sa strane posve beznačajno, poput primjerice da se zbunila dok je odgovarala pred razredom, pri čemu je došlo do blokade te njeno znanje nije došlo do izražaja. Ukoliko je došlo do takvog „lijepljenja“, ona će u svakoj sličnoj situaciji reagirati na isti način. To je vrlo čest problem i odraslih ljudi koji imaju strah i tremu od ispitnih situacija i javnih nastupa.
Drugi mogući razlog jest da teži perfekcionizmu. Razlog za to može biti ili da u okolini ima nekog tko je takav ili da je slušala poruke koje potiču težnju za savršenstvom. Kada kažem okolina, ne mislim samo na roditelje već na bilo koju osobu koja na neki način ima značaj u životu Vaše kćerke (baka, djed, učiteljica, trener….)
Moguće je također da ima ograničavajuće ograničenje na razini sposobnosti koje prepoznaje u rečenicama koje počinju s „Ja to ne mogu“ ili pak na razini identiteta koja se prepoznaju po rečenicama koje počinju „Ja sam (glupa, nesposobna, manje vrijedna….).
Do osjećaja straha pred javni nastup može doći i kada je dijete prezaštićeno, odnosno kada roditelji puno stvari rade umjesto njega. Na taj način dijete nema iskustvo neuspjeha te se rađa strah od neuspjeha.
Moguće rješenje jest da s njom prođete kroz buduću situaciju kroz igru. Primjerice neka poslaže plišane životinje ispred sebe (da glume razred) te pred njima ponovi gradivo koje će odgovarati. To može ponoviti i nekoliko puta. Vježba će joj pružiti osjećaj sigurnosti. Čak se i odraslim osobama u situacijama kada nešto izlažu pred grupom ljudi preporuča vježbanje i simuliranje situacije.
Druga moguća vježba jest da zajedno pričate o tome kako će to biti kada se javi i izađe pred ploču. Možete zajednički vizualizirati i zamišljati situaciju. Možete joj reći da se zamisli kako je već dobila peticu i kako je učiteljica hvali. U tom scenariju sasvim je dopušteno ubacivati i komične elemente koji će ju opustiti.
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, NLP trener