Hoće li se moje dijete koje je povučeno prilagoditi u školi?

Poštovani, imam sina od 6 godina. Moje dijete za godinu dana kreće u školu i jako se bojim kako će se priviknuti na novu sredinu.

shutterstock_1735801265.jpg

Naime, ide u vrtić, tamo se uvijek igra s jednim djetetom, ne voli veliku skupinu djece. Teta mi je rekla da to kod djece znači manjak samopouzdanja. Doma ima svoje prijatelje i s njima ima savršenu komunikaciju i igru ali npr. ako izađemo u kvart i u igri bude dijete koje on ne poznaje, ne želi se s njima igrati. Kad ga pitam zašto, on odgovara da on to dijete ne pozna i da se srami. Mene zanima da li se tu stvarno radi o tome da moje dijete ima manjak samopuzdanja i na koji način da to pokušamo ispraviti, da se prestane sramiti i da počne lakše komunicirati s djecom. napominjem da ja stalno s njim razgovoram o tome, govorim mu kako se nema razloga sramiti i da bi bilo lijepo da se igra s njima ali nažalost ne vidim pomaka. Bila bih Vam zahvalna ako biste mi napisali svoje mišljene o ovom i savjet koji bi nam pomogao. Unaprijed zahvaljujem, zabinuta mama

Draga mama, polazak u osnovnu školu prvi je susret djeteta s jasnim i nedvosmislenim zahtjevima društva o tome što mora naučiti i postići. S obzirom da se djetetovim polaskom u školu mijenjaju i obaveze i odgovornost roditelja, nije neobično da su i roditelji zabrinuti. Brine ih kako će se dijete snaći u novoj sredini, hoće li udovoljiti zahtjevima škole, hoće li se sprijateljiti s drugom djecom...

Činjenica je da uspješno uključivanje u školu snažno utječe na razvijanje pozitivnog stava prema učenju, važnosti školovanja, kao i slike o sebi. Djeca ulaze u sredinu u kojoj će u krugu vršnjaka i u okvirima koje definira društvo razvijati, provjeravati i pokazivati različite svoje sposobnosti i osobine. Samostalno će se snalaziti u brojnim situacijama u kojima su im dosada pomagali roditelji.

Ne morate brinuti ako vašem djetetu treba više vremena da se privikne na promjenu i sprijatelji s drugom djecom. Ako se dijete ne privikava lako i nije odmah steklo prijatelje, to je normalno – neka djeca trebaju više vremena da bi se naviknula na promjenu.

Ukoliko to i dalje bude problem po polasku vašeg djeteta u školu, svakako se obratite učiteljici - možda već promjena mjesta sjedenja ili mali razgovor ohrabrenja mogu pomoći. Iz svega što ste naveli o vašem djetetu, ne stječe se dojam da se radi o dječaku koji ima manjak samopouzdanja već o introvertiranom djetetu.

Djeca (ali i odrasli) koja su dominantno introvertna svoju energiju najvećim dijelom crpe iz svog unutarnjeg svijeta misli, emocija i ideja. Sklona su razmišljanjima i preferiraju samostalne aktivnosti koje im omogućuju mir i tišinu (kod djece školske dobi se to najčešće vidi u samostalnom igranju). U druženjima najviše uživaju u odnosima „jedan-na-jedan“ ili u manjim grupama, uglavnom bliskih prijatelja. Nisu sretni u situacijama ili aktivnostima koje ih previše stimuliraju. Osjetljivi su na gužvu, buku i previše istovremenih aktivnosti.

Ne pokušavajte pretvoriti svoje dijete u ekstravertirano već ga u potpunosti prihvatite takvim kakvo jest, introvertirano i potpuno „normalno“. Bez prosuđivanja ili zamjeranja prihvatite njegovu relativno malu potrebu za društvenim aktivnostima i susretima, izbacite savjete koji uključuju „trebao bi“, „moraš“ i slično.

U konačnici, ukoliko vaše dijete bude imalo bilo kakve poteškoće pri polasku u školu, vrlo je bitno da postupate sabrano te mu pružite podršku i razumijevanje.

Kristina Bačkonja, dipl. psihologCentar Proventus