Čini mi se da je za njegovu dob, što se tiče verbalnog izražavanja, iznad prosjeka. Godinu dana čuvale su ga bake. Imao je konstantno veliku pažnju odraslih. Prije mjesec dana je krenuo u jaslice. Prvi tjedan je bio na privikavanju, zatim dva tjedna kod kuće bolestan.
Prošli tjedan ponovno smo krenuli i sredinom tjedna se javilo mucanje. Traje tjedan dana i čini mi se da ide na gore. Inače ne voli ići u jaslice. Govori nam da je mala beba, da mu vratimo pelenu, stavimo ga u kolica. Mnogo vremena provodimo s njim u šetnji, igri, pjevanju, čitanju slikovnica. Mene zanima koliko može potrajati takvo stanje? Kada se stvarno zabrinuti? Što činiti? Unaprijed hvala! Zabrinuta mama
Odgovor:
Poštovana,
mucanje, kao poremećaj iz domene poremećaja ritma i tempa govora, najčešće se javlja u predškolskom periodu između druge i pete godine života, iako se može javiti i kasnije. Dio djece u periodu između druge i pete godine života, kad se govor intenzivno razvija, prolazi tzv. fazu fiziološkog mucanja (razvojna netečnost govora), prema nekim autorima čak i do 80 posto djece.
Roditelji često mucanje svojeg djeteta povezuju isključivo s nekim pretrpljenim strahom, međutim uzroci pojave netečnosti su kompleksniji i mogu uključivati više združenih faktora (predispoziciju za govorno-jezičnu nestabilnost, karakteristike ličnosti, triger faktor iz okoline..). Također, istraživanja i praksa su pokazali da kod djece čije se intelektualne sposobnosti brže razvijaju od sposobnosti kontrole govornog aparata i usklađivanja misli i govorne produkcije, moguća je pojava netečnosti upravo u periodu intenzivnijeg razvijanja govora (oko druge i treće godine). Razvojne netečnosti mogu se javljati periodično, s različitim amplitudama, pojačane stresorima i promjenama iz okoline, te mogu trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci i više.
Stoga, opis govora vašeg sina svakako može odgovarati navedenome, s obzirom na to da uz moguću razvojnu predispoziciju za govorno-jezičnu nestabilnost on također prolazi osjetljiv period, pun promjena, što može djelovati kao stres okidač za pojavu netečnosti. Budući da u ranom razvoju dijete ne osvještava vlastite teškoće na način na koji ih percipira okolina, ono može osjećati nemoć i neuspjeh bez razumijevanja zašto mu se to događa, stoga je važno pravovremeno i podržavajuće reagirati.
U osjetljivom ranom periodu savjetujem nikako ne osvještavati navedene teškoće, pružati puno emocionalne podrške i osnaživanja u stvarima u kojima je dijete uspješno, u razgovoru usmjeravati pažnju na sadržaj a ne kako dijete govori, predvidjeti što dijete želi reći u vidu sprječavanja većih netečnosti, no ne prekidati dijete niti ga opominjati da govori polako.
Vjerujem da se kao roditelj u trenucima netečnosti osjećate nemoćno i uplašeno, no podsjetite se da dijete nije svjesno svoje teškoće na način kao vi, te da mu je najvažnije da sebe iskomunicira (na bilo koji način) i da se u svim ostalim aspektima vlastitog razvoja osjeća vrijedno i sigurno, a tu mu možete vi pomoći. Također, ako primjećujete da promjene u okolini (vrtić, novi dnevni rituali) trenutno pogoršavaju netečnosti, svakako pričekajte s promjenama i osigurajte djetetu okolinu u kojoj je najsmireniji.
Ako vas kao roditelja pojačano brine takav govor i moguće razvojne netečnosti, svakako se obratite logopedu kako bi vas vodio kroz osjetljiv period i osnažio da ga što bezbolnije prevladate. Postoje različiti pristupi u logopedskoj terapiji mucanja, kod predškolske djece terapija se najčešće provodi kroz igru i savjetovanjem roditelja kako se odnositi prema djetetovu govoru, te se prema potrebi u terapiju može uključiti i psiholog. Važno je pravovremeno reagirati, kako bi korekcijom vlastitih reakcija na djetetov govor spriječili neželjene posljedice u vidu prerastanja u ozbiljnije i dugotrajnije mucanje. U velikoj većini slučajeva razvojne netečnosti nestanu u periodu do 5. godine, te dijete nema nikakve posljedice.