Moje pitanje bi bilo: da li je normalno da beba ima nekakav omiljeni položaj, pa stalno drži glavu u jednu stranu?
Dijete mi ima 3,5 mjeseci. Na prvom pregledu kod pedijatrice je bilo sve ok, ali na redovnom pregledu kada je beba imala mjesec dana bili smo kod ortopeda za kukove i na tome pregledu ortoped počinje sumnjati na krivi vrat (torticolis), koje je njegovo mišljenje da dijete ima. Šalje nas kod fizijatra, neuropedijatra. Dolazimo kod fizijatra koji otklanja mogućnost torticolisa i postavlja dijagnozu "torticolis pozicioni", odnosno da nema tu dijagnozu već da više preferira držati glavu na jednu stranu. Daje nam nekakve vježbe da samostalno radimo za istezanje vrata. Neuropedijatar zaključuje da beba ok napreduje, ali da također drži glavu više na lijevu stranu. Moje pitanje bi bilo: da li je normalno da beba ima nekakav omiljeni položaj, pa stalno drži glavu u jednu stranu? Prvih 2,5 mjeseci je držao glavu normalno, ali u posljednjih dva tjedna je uporno naginje u lijevu stranu. pa me zanima da li će se to ispraviti ili da tražimo nekakvo privatno mišljenje? Više ni sami ne znamo što nam je činiti. Jer kad okrene glavicu, jednostavno je ne želi ispraviti. Hvala na pomoći, unaprijed! brana10
* * *
Veliki pozdrav! Moja beba je stara 4 mjeseca, i već nekoliko dana primjećujem da naginje glavu u desnu stranu. Inače je normalno okreće na sve strane, diže je normalno i ponaša se normalno. Da li je možda od spavanja na toj strani? Imam li razloga za paniku? Unaprijed hvala.irma
Poštovana, teško je bez pregleda djeteta nagađati koja bi bila podloga tegoba koje opisujete, pogotovo zato što Vas prate fizijatar i neuropedijatar, a oni su dovoljno kvalificirani da procjene da li je kod vašeg djeteta dovoljno provoditi neurorazvojnu gimnastiku po Bobathu ili je potrebna dodatna obrada.
Simptomi koje opisujete mogu se javiti iz nekoliko razloga, npr. dijete može imati gastroezofagealni refluks, te naginjati glavicu, „izvijati se„, ali se može raditi i o sindromu distonije, Sandiferov sindromu, benignom paroksizmalnom tortikolisu, a u težim i prolongiranim napadajima i sindrom stražnje lubanjske jame. Distonija u djece je najčešće generalizirana ili ograničena na ekstremitete, a tortikolis kao jedini znak javlja se vrlo rijetko.
Benigni paroksizmalni tortikolis (BPT) manifestira se ponavljajućim epizodama abnormalne rotacije i naginjanja glave na jednu stranu, rijetko uvijek na istu (tortikolis). Atake uvijek počinju u dojenačkom periodu, traju od nekoliko sati do nekoliko dana (i do dva tjedna). Ponavljaju se u tjednim ili mjesečnim razmacima. Prognoza BPT je dobra, napadaji spontano prestaju do školske dobi. Povremeno je uz tortikolis prisutno i asimetrično držanje trupa, savijanje trupa prema istoj strani (tortipelvis), kontrakcija muskulature stražnje strane vrata (retrocolis) ili generalizirana hipotonija. Atake se javljaju iznanada i bez specifičnih provocirajućih faktora. Psihomotorni razvoj djece a BPT je uredan. Iktalni i interiktalni EEG i nalazi neuroradioloških pretraga su normalni.
Savjetujem Vam da o ovome prodiskutirate na slijedećem kontrolnom pregledu neuropedijatra i fizijatra.
Dr. Matilda Kovač Šižgorić, spec.pedijatar, subspecijalista pedijatrijske neurologije, Poliklinika za dječje bolesti Sabol