Djevojka (18) pije, puši i psuje, a prema roditeljima je bezobrazna i bahata

Poštovani, molila bi savjet kako da postupam sa svojom kćerkom koja će uskoro imati 18 godina. Prije 7, 8 mjeseci se potpuno promijenila.
Počela je konzumirati alkohol, pušiti, prema meni i suprugu postala je bezobrazna, bahata, sve živo nam opsuje. Jedinica je i uvijek je imala sve što je htjela, naravno do granica kako su nam dopuštale financijske mogućnosti (prosječna hrvatska primanja). Ima dečka koji često konzumira marihuanu. Ona uporno tvrdi da ona to ne radi.
Inače je u školi odličan učenik primjerenog ponašanja. Ali kod kuće je to druga osoba. Od kad otvori ujutro oči pa dok zaspi non-stop sluša muziku u kojoj se veliča kokain, audi, bmv, odmor na maldivima, prostitucija i sl,.

Ide kod psihologa, ali nisam primijetila nikakav pomak na bolje.
Jednom se i samoozljeđivala (rezala žiletom po ruci), tvrdila da više ne želi živjeti i od onda posjećuje psihologa koji kaže da ona nema suicidalne misli. Zadnje vrijeme stalno govori da kad napuni 18 godina da će se odseliti jer da sam ja luđakinja i ne može živjeti sa mnom (posjećivala sam 3 godine psihijatra zbog anksioznosti i zato me smatra luđakinjom).
To govori i svojim prijateljicama.

Kod kuće nikad ništa ne pomaže. Kaže nam da sam ju rodila da bi je iskorištavala ili što ste me napravili kada mi ne možete omogućiti sve što ja želim.
Očajna sam i jednostavno više ne znam kako da se postavim. Prije nego bilo što kažem, treba dobro promisliti jer ne znam kako će reagirati.
Ima četiri dobre prijateljice s kojima se druži i koje ni ne puše, niti pretjerano piju alkohol, a iz razgovora s njihovim roditeljima saznala sam da se ne ponašaju kao moja kćerka.
Pretpostavljam da njen dečko svakako ima loš utjecaj na nju, ali ona ga uvijek brani.
Možete li mi dati savjet kako postupat s njom, treba li možda pomoć psihijatra?
Zabrinuta mama

ODGOVOR:

Draga čitateljice,

čini mi se da ste neke korake već poduzeli, potražili ste stručnu pomoć za kćer i treba neko vrijeme dok se ne počnu primjećivati efekti. Poželjno bi bilo da ponekad i vi aktivno sudjelujete u terapijskom procesu tako da, uz vođenje od strane stručnjaka, poradite na svojem odnosu. Ukoliko pak ne primijećujete nikakav pomak, tada to isto možete prokomentirati s njom i njenim terapeutom kako biste našli rješenje.

Kao što sam već pisala u nekim sličnim situacijama, ono što može ponekad pomoći u komunikaciji s adolescentima jest da se prema njoj odnosite kao prema sebi ravnopravnoj. Međutim, ono što nikako ne trebate dozvoliti jest da vas vrijeđa i psuje, kao što to ne biste trebali nikome dozvoliti. Tu se povlači granica i zajedno s njenim ocem (ako je uključen u odgoj) postavite pravila nedozvoljenog ponašanja. Budući da je djevojka i dalje financijski ovisna o vama, to vam ipak daje mogućnost penaliziranja nepoželjnog ponašanja. U svakom slučaju, ne morate joj dozvoliti ništa što ne biste dozvolili niti ikome drugome, bez obzira što se radi o vašem djetetu.

Srdačan pozdrav!