Djevojčice iz škole me ogovaraju

Imam problem! Imam 12 i pol godina i idem u 6.razred. Naime, otkako sam došla u školu, još od 5.razreda u mom razredu su dvije prijateljice, koje me zajedno s curama iz 5.,6. i 7. razreda ogovaraju

shutterstock_1735801265.jpg

. Ja i mojih pet najvjernijih prijateljica uvijek budemo u žiži njihovog maltretiranja. Namjerno nam ne daju da radimo ono što volimo i pokušavaju nas rastužiti i uvaliti u probleme. Kad neka od nas tri ide sama iz škole kući, ismijavaju je pred svima. Mi više ovo ne možemo trpjeti. Postaje sve gore i gore. One čak imaju i prijateljicu koju su natjerale da nas špijunira i da odaje sve naše tajne, a mi smo je smatrali prijateljicom. Čak, laže o nama. Ovo je zaista previše.

Imam još jedan velik problem. Obožavam nastupe i sve ono što me čini sretnom, kao npr. pjevanje, plesanje i sl. Jako lijepo pjevam, barem tako kažu, ali mene muči to što kada, primjerice, imamo predstavu ili priredbu jako sam uplašena i sramežljiva. Sakrivam se na pozornici iza prijatelja, bojim se da nešto krivo ne napravim i glupo se osjećam. Kad imamo trening plesa, sram me je plesati, bojim se što bi mi drugi mogli reći, iako dobro plešem. Ne želim da me drugi čuju ni kad pjevam jer onda postajem nesigurna u svoje pjevanje. Kad sam na pozornici ili kad nešto pred razredom recitiram, ne znam kako da se koncentriram, počinje mi sve smetati. Ne znam kamo ću s rukama pa gledam dolje, potom gore. Najgore mi je kada moram čitati svoj sastavak pred drugima. Pitam se u sebi, „što ako mi se budu smijali ili što ako kažu da je užasno“? Ne znam kako se riješiti tog užasnog osjećaja. Puno hvala. Niv

Draga Niv,

što se tiče tvog prvog problema moj savjet jest da se ti i prijateljice obratite nekome od stručnjaka iz škole (pedagogu, psihologu) i da mu kažete što se zbiva. Moj stav je da nijedno maltretiranje nije ok i da ga ne treba tolerirati. U cijeloj situaciji vidim da je pozitivno to što u tome nisi sama: na sreću imaš dobre i bliske prijateljice koje su ti podrška i kojima se uvijek možeš obratiti.

Što se tiče drugog problema – iskreno suosjećam i iz iskustva ti mogu reći da se puno mladih i odraslih bori s identičnim ili vrlo sličnim problemima kao i ti. Nikome nije ugodno čuti ružne komentare na vlastiti račun, nikome nije ugodno kada ga drugi procjenjuju. Činjenica je da se ne možemo svidjeti svima. Da nekada čak i ako odlično otplešemo/otpjevamo da se i onda može dogoditi da se nekome naš nastup ne svidi. Zašto? Zato jer smo različiti, jer nam se ne sviđaju svima iste stvari i isti ljudi. Sigurno se i tebi nekada dogodilo da se tvojoj prijateljici nešto svidjelo a tebi ne (možda neko jelo, pjesma, itd...). Stoga bi ti savjetovala da prije nego dođeš u situaciju javnog nastupa da se toga sjetiš i da si kažeš da je ok ne svidjeti se svima – pa i tebi se ne sviđaju svi.

Ono što ti tijekom samog javnog nastupa poput recitacije može pomoći jest da se zagledaš u jednu točku na zidu i da zadržiš pogled tamo; fokusiraj se na recitaciju a ne publiku. Ako ne znaš kamo bi s rukama, ponesi sa sobom kemijsku pa drži nju. A prije toga se svakako sjeti – ne sviđaju se ni svi sastavci tebi i ne mora se tvoj sastavak sviđati svima. Bit će onih kojima će biti odličan a bit će i onih kojima neće. I ništa se strašno neće dogoditi ako se ne svidi baš svima. Zar ne?

Sretno

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener Centar Budi svoj