Počela je dobivati 3, nema više 5 i učiteljica je primijetila da je drugačija. Razgovarala sam s njom i pitala ju što ju muči, rekla mi je da ju uhvati neki strah, sve joj se u glavi stisne i više ne može ništa reći niti se sjetiti gradiva, i počne se znojiti, i ne može odgovoriti učiteljici na pitanje. Kad dobije 3 toliko ju bude stid, da ne može izgovoriti ocjenu. Rekla mi je da se ne želi tako osjećati. Kako joj pomoći? Rekla mi je još da se trudi, uči, voli školu, ali kad treba reći što zna, jednostavno ne ide i da želi da to prestane. Hvala unaprijed D.Š.
Draga mama,
Prema ovome što ste naveli čini se kako Vaša djevojčica u trenutcima pojačanog osjećaja odgovornosti i pritiska proživljava tremu. U tim trenutcima naše tijelo je u stanju stresa i pri tome se javljaju razni simptomi kao što su crvenilo u licu, glavobolja, praznina u glavi, znojenje, ubrzani rad srca, ubrzano disanje, ukočenost, mučnina i sl.
Uz te psihosomatske tegobe javlja se i sumnja u svoje mogućnosti, nervoza, osjećaj iscrpljenosti, prevelika zabrinutost oko nebitnih stvari. Koncentracija tada biva usmjerena na ishod toga kako će odgovaranje završiti, a ne na sam tijek odgovaranja pa je stoga usmjerenost na sam zadatak ili pitanje smanjena. Ako Vaša djevojčica zna odgovore na pitanja, a nije ih u mogućnosti reproducirati tada je vrlo vjerojatno trema uzrok zbog kojeg dolazi do lošijih ocjena.
Naime, kada joj se jave opisane psihosomatske tegobe, strah i nemogućnost da odgovori na pitanje iako zna točan odgovor vjerojatno se suočava s nekim problemom s kojim se ne zna nositi. Zato bi bilo jako važno da se otkrije što je to čega ju je strah i zbog čega tako reagira. Može se raditi o brojnim faktorima kao što su prevelika očekivanja, strah da će se osramotiti, da se ne zna zauzeti za sebe pred učiteljicom, da će ju drugi ismijati... Kada se otkriju uzroci njenog straha tada će ga biti lakše razrješiti.
Obratite pažnju na to što se promijenilo između prvog i drugog polugodišta. Je li joj se nešto značajno dogodilo u odnosu s učiteljicom, prijateljima iz razreda ili s nekim članom obitelji? Razmislite i o tome kako ste Vi i drugi ljudi iz njene bliske okoline reagirali kada bi Vam ona rekla koju ocjenu je dobila, bilo da se radi o odličnoj ili o manje dobroj ocjeni. Koju poruku ste joj svojom reakcijom poslali?
Kažete da ju je jako stid kada dobije 3. Razgovarajte s njom o tome zašto ju je tada stid. Što misli da ta ocjena govori. Važno je da zna da ocjena ne vrednuje nju i to kakva je ona, odnosno da joj se pošalje poruka da je ona jednako voljena i prihvaćena od strane Vas i kada dobije 5 i kada dobije 3 ili nižu ocjenu.
Uz pristup pun razumijevanja i podrške, koji se čini da imate, vjerujem da će se problem Vaše djevojčice značajno smanjiti.
Sretno!
Tea Knežević, bacc.univ.psyh.