No, još od pelena se uspavljivala trljanjem/dječjim samozadovoljavanjem. To nam nije predstavljalo problem jer je koristila samo za podnevno spavanje i doma. U zadnje vrijeme je počela isto raditi u vrtiću. Nakon što je ostala doma za božićne praznike i nakon puno razgovora i objašnjavanja da se to ne radi tamo, prestala je. No, ne zadugo. Zadnja dva dana plače u vrtiću i opet se krenula tješiti "trljanjem".
Ne znam kako joj pomoći, jer potporu odgojiteljica nemamo. Da napomenem, u jaslice je krenula s 13 mjeseci, brzo se prilagodila, do nedavno nikakvih problema nismo imali, dapače, bila je dijete za "primjer". Odgojiteljice smatraju da je problem što čekamo seku i da je to njen način pokazivanja frustracije. No, ja mislim/vidim da je ona spremna za seku i čudno mi je da se ovo događa samo u vrtiću. Doma, s nama, u društvu, kod baka je ok, trljanje se ne događa, ni ne ponavlja.
Inače je zaista veselo i voljeno dijete, posvećeni smo joj maksimalno u smislu igranja, pričanja, crtanja, zajedničkih aktivnosti, ručkova itd... Prijedlog teta da je ona ne ide u vrtić dok sam ja doma, a ja smatram (a i ostale stručne osobe su mi potvrdile), da joj ne treba mijenjati rutinu radi seke i da je za nju dobro da nastavi ići u vrtić/ima prijatelje/svoj red i rutinu.
Isprike na dugom objašnjenju. Zanima me što biste nam preporučili i kome se obratiti za pomoć? Što još možemo napraviti? Unaprijed zahvalna!
Odgovor:
Draga mama,
iz pisma mogu pročitati da imate jako puno infromacija i savjeta što biste trebali raditi, a neke su i kontradiktorne što vjerujem da vas dodatno zbunjuje u cijeloj situaciji. Meni je jako drago pročitati da se trudite pronaći najbolji način kako pomoći svojoj djevojčici.
Važno je napomenuti da ste sjajno uočili da samozadovoljavanje kod djevojčice nije povezano sa seksualnošću. To je naprosto jedan od način kako se ona dovodi u opušteno stanje kako bi mogla zaspati. Da bi se djevojčica prestala tako opuštati, potrebno ju je na drugačiji način opustiti. Primjerice, čitanjem priče prije spavanja, puštanjem ugodne pjesme, ugodnom masažom, dodirom dok ne zaspi, grljenjem najdraže plišane igračke i dr. Pitam se jesu li odgojiteljice spremne uložiti taj trud u prijelaznom razdoblju dok se djevojčica ne nauči sama umirivati na neki drugi način.
Trenutno ne vidim razlog zašto djevojčica i dalje ne bi išla kontinuirano u vrtić, ako ima i dovoljno vremena nakon vrtića kojeg provede s obitelji u ugodnom kontaktu. Vjerujem da će joj vrtić donijeti mnoge dobrobiti za njezin pravilni rast i razvoj.
Jeste li možda popričali sa stručnim timom vrtića? Što mislite o tome da s njima popričate o tome što se događa u vrtiću pa da vidite što će vam oni reći? Ako vam iz nekog razloga nije zgodno obaviti razgovor s nekime iz stručnog tima vrtića, preporuka je da popričate s psihologom o cijeloj situaciji kako biste dobili konkretnije i jasnije smjernice. Možete se javiti i nama u Centar Proventus.
Želim vam puno sreće u daljnjim koracima.