Ali prošle godine u ljeto joj se prvi puta dogodilo da je pala i da je ozlijedila koljeno te je vidjela svoju krv (mala kapljica). Došla je do mene i nakon 10 minuta je počela blijediti i odjednom je pala u nesvijest. To nije dugo trajalo i ubrzo je došla k sebi. Provjerili smo željezo i glokozu i cijeli krvnu sliku, ali sve je bilo ok. To se u zadnjih godinu dana dogodilo još nekoliko puta ali uvijek je povezano s tim da se djete ozlijedi jače i kad zna da je krv u pitanju problijedi i padne u nesvijest. Osim toga se zadnjih nekoliko mjeseci boji gromova, jakog puhanja vjetra, i jaako glasnih zvukova kao što je npr. vožnja gliserom na moru i sl. Znam da mala djeca u toj dobi imaju strahove i pokušavamo joj s raznim pričama objasniti kako rade oblaci ili zašto je motor glasan i sl. ali me najviše brinu ove nesvjestice koje su povezane udarcem ili padom gdje je u pitanju krv. Također se to dogodilo i na vađenju krvi pa je sad i mene strah ići vadit krv jer mi je jako stresno kad vidim vlastiti dijete kad kolabira. Kako da se obratim dijetetu koje ima 4 godine, a da me razumije i da nekako ublažimo ove reakcije oko udarca i krvi. Hvala puno na pomoći. GB
Draga mama,
Prema reakcijama koje ste opisali da se javljaju kod Vaše kćerke kada ugleda krv može se zaključiti da se kod nje radi o fobiji od krvi (hemofobija). Ovaj strah spada u jednostavne fobije, relativno je čest i može biti vrlo duboko ukorijenjen. Nije povezan s nekim drugim psihičkim ili fizičkim poteškoćama, a očituje se upravo na način koji ste opisali - onesvješćivanjem kada se vidi krv ili kada se osjeti bol tijekom vađenja krvi. Onesvješćivanje se događa zbog toga što se pri javljanju ovog straha u tijelu ne luči adrenalin koji za posljedicu ima uobičajene reakcije straha – ubrzanje rada srca, ubrzanog disanja, povišeni tlak i sl., već se luči acetilkolin što za posljedicu ima reakcije kao što su – snižavanje tlaka, usporeniji rad srca, opuštanje sfinktera i sl.
Vjerujem da Vam je teško proživljavati situacije kada znate da će Vaša kćerka imati takvu reakciju i važno je da se, dok se fobija ne iskorijeni, i Vi i kćerka pripremite za to. Odnosno, kada znate da će slijediti odlazak na vađenje krvi uzmite neko vrijeme da kćerki ispričate priču (možete koristiti njene igračke koje će predstavljati likove u priči – nju, mamu i tetu kod koje će vaditi krv). U priči koristite jednostavan riječnik i doslovno prepričajte što bi se moglo događati (uz puno animiranja i pozitivnog tona). Pri tome je važno da ne ublažavate pretjerano, npr.nemojte reći da neće ni osjetiti da joj teta vadi krv jer činjenica je da se ipak osjeti ubod igle, zato bolje recite da će ju malo zaboljeti i da će to jako brzo proći. Naglasite i da će mama cijelo vrijeme biti uz nju i da ćete poslije ići raditi nešto što vaša kćerka jako voli. Ovakva priprema trebala bi umanjiti njezinu anksioznost.
Ukoliko se ipak ovaj strah održi i nastavi ometati svakodnevicu Vas i Vaše djevojčice preporučujem Vam da se obratite psihologu kako bi dijete kroz adekvatan tretman smanjilo ovaj prekomjeran strah.
Ostali strahovi koje ste spomenuli mogu biti razvojnog tipa i moguće je da će s vremenom nestati. Ipak, u trenutcima kada se javljaju važno je ne banalizirati dječji strah već priužiti djetetu podršku i sigurnost.
Ukoliko ćete imati dodatnih pitanja ili nejasnoća slobodno nam se obratite. Sretno!
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igromCentar Proventus