Djevojčica (9) je nesigurna u sebe i stoga doživljava neuspjehe u školi

Imamo djevojčicu staru 9 godina, trenutno je treći razred osnovne škole. Inače je imala problema s govorom do svoje 3 godine, gdje smo navedeni problem riješili putem logopeda. Trenutno nema većih smetnji prilikom govora ili izgovaoranja pojedinih riječi. Problem je u tome što je nesigurna u sebe, neaktivna na satu, ne želi se javljati i kada nauči gradivo. Imali smo takvih slučajeva gdje nauči gradivo i ja i supruga je potičemo da se javi na satu i da zna sigurno za dobru ocjenu, ali ona se uvijek vrati kući s nekim izgovorom: Nije me učiteljica stigla pitati i sl. Nekada pjesmicu i određeno štivo nauči za sat dva, a nekad joj treba dva tri dana. U čestom kontaktu s učiteljicom, došli smo do saznanja da dođe vrijeme kada lijepo piše, uradi neki zadatak, a drugi dan sve što uradi ne valja. Kada je učiteljica izvede pred ploču da uradi neki zadatak, ona odmah kupi usne i počinje plakati. Imali smo takvih situacija gdje je na određenim školskim priredbama recitirala neku pjesmicu, ali kada je vidjela mene i suprugu počela je plakati, pa se često pitamo je li od radosti, straha ili već nečeg drugog. Imamo još jednu djevojčicu koja je starosne dobi 16 godina i s njome nismo imali većih problema oko učenja, iako također nije bila aktivna u školi, nije se isticala i bila je sramežljiva. Djeca žive u dobrim uvjetima, radimo i ja i supruga, dobivaju sve što požele (tablet, skupi mobitel). S ovom mlađom često razgovaramo na fini način i objasnimo joj neke stvari, pitamo ju što je muči, da li se nekog boji ili ima drugih problema u školi? Kaže da se nikoga ne boji, niti da ima problema. Od učiteljice smo saznali da se u drugom razredu prilikom rješavanja testova okretala, gledala što drugi rade pa ne stigne svoje na vrijeme riješiti, a imamo takav osjećaj da joj je svejedno koju ocjenu dobije. Za svaku 4 ili 5 je nagradimo s nečim, izlaskom, šetnjom i sl. Inače je odgovorna i mirna kako kod kuće tako i u školi, sama se spremi za školu, otiđe u školu i ne pravi nikakve probleme. Inače malo je veće tjelesne mase (35 kg), pa neće jesti niti voće niti povrće, jedino peciva, pice itd. Mi joj govorimo da svaki dan mora unositi vitamine u sebe te je takoreći tjeramo da jede npr: krumpir, mrkvu,sir i sl. Dobila je neki dan slabu ocjenu u školi iz vjeronauka, a kada sam otišao u školu da vidim kako ide, a pošto nisam zatekao učiteljicu u školi, dolaskom kući na stolu me je čekao njezin test i loša ocjena, pa sam je upitao zašto nisi rekla tati i mami da si dobila lošu ocjenu, a ona je odgovorila: “Nisam smjela da ne bi galamili”. Mi joj svakodnevno pričamo da se slaba ocjena može popraviti, da ona može naučiti, da je lijepa i pametna, ali i dalje se ovo ponavlja. Moje je mišljenje da se ona boji nas roditelja iako je nikada ne tučemo, samo nekad malo povisimo ton. Ili se možda boji učiteljice ili je nesigurna u sebe. Inače u društvu s drugom djecom je aktivna i “vole” je djeca, ali onaj prvi dojam kad kod nekog dođe u kuću i kada je upitaju: kako se zove, odmah skupi usne i počinje plakati. Molim za vaš savjet i hvala. MŽ

 

Poštovani,

neka djeca su po prirodi zatvorena, šutljiva, sramežljiva (introvertirana). Međutim, ovo što opisujete (pojavu čestog plača kod vaše djevojčice) ukazuje i na emocionalnu nezrelost u reakcijama. Osim toga, ono s čim se Vaša djevojčica očito svakodnevno bori je nesigurnost u sebe i svoj uspjeh te samim time i motiviranost za učenje i odličan uspjeh. Naime, nema djeteta koje ne želi odličnu ocjenu, pohvalu i osjećaj da je zadovoljilo očekivanja roditelja, ali kada to izostane neka se djeca mnogo teže nose s time, povlače u sebe, djeluju nezainteresirano za školsku ocjenu. Oni se na taj način zapravo “brane” od frustracija koje im škola nosi.

Dobro je da puno s njom razgovarate, da joj pokažete da ju volite i kad ne uspije i da ste uz nju u svim prilikama. Kako bi stekla samopouzdanje potrebna su joj pozitivna iskustva. Stoga, vježbajte kod kuće s njom javni nastup, glumite situacije iz škole (vi budite učiteljica koja ju propituje), potičite ju da uči i ponavlja na glas. Osvijestite sebi i njoj područja u kojima je jako dobra (možda lijepo slika, pjeva, pleše, kuha i sl.) pa potičite takve aktivnosti. Za stvaranje pozitivne slike o sebi potrebno je naime da doživi osjećaj uspjeha na barem nekom području.

Kod susreta s novim ljudima pomognite joj tako da ju pripremite i budete uz nju.  Ne izlažite je nepotrebno frustracijama javnog nastupa. Na silu ne možete ublažiti njenu osjetljivost. Stoga budite strpljivi i dosljedni u svojim reakcijama.

Budući, osim u ponašanju i reakcijama na frustraciju, opisujete kako je djevojčici ponekad potrebno kratko vrijeme za usvajanje nekog gradiva a ponekad joj za to isto treba puno više vremena, savjetujemo da provjerite je li podloga za to manjak koncentracije i pažnje ili neka druga teškoća koja se javlja u procesu učenja. Stručnjak defektolog moći će odgovoriti na ta pitanja i konkretnije Vas savjetovati nakon procjene znanja i sposobnosti Vašeg djeteta.

Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog

Kabinet Korneo

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

prof. defektolog
Kabinet za razvojnu podršku Korneo

Moji odgovori