Djevojčica (8) je u stalnom grču jer joj je u školi jako teško i teško se snosi s obavezama

Imam djevojčicu od 8 godina koja živi u velikom grču. Krenula je u prvi razred i dosta je plakala, nije mogla prihvatiti tu obavezu misleći da je sve to preteško za nju. Vratila sam je u predškolsku i bilo je ok. Sad završava prvi razred i učiteljica nema ništa negativno da kaže za nju, ali strah je kod nje bio snažan ponovno i tijekom čitavog prvog razreda. Sad me već pita za drugi razred, je li teško i da joj prijateljice govore da je drugačije nego u prvom razredu i dosta unaprijed razmišlja. Osim toplih riječi i utjehe roditelja, kako joj još možemo pomoći? Hvala vam puno.

ODGOVOR:

Draga mama,

drago mi je pročitati kako svojoj djevojčici govorite tople riječi i pružate utjehu kada joj je to potrebno. Djeci kada osjećaju strah potrebna je zaštita, potpora i podrška. Siguran san da joj vaša utjeha i podrška puno znače.

Pitate se što biste još mogli dodatno napraviti pa ću navesti nekoliko prijedloga. Sljedeći put kada ćete vidjeti da se boji, možete joj empatički reflektirati tu emociju. Primjerice, “Vidim da si zabrinuta o tome kako će izgledati 2. razred” ili “Osjećaš strah kada pišeš po ploči”. Na taj način ćete joj poslati poruku da je razumijete kako se osjeća i da je prihvaćate; osvijestit ćete joj o kojoj se emociji radi (u ovom primjeru o emociji straha) te ćete stvoriti priliku kako bi se djevojčica dodatno povezala s vama.

Možete joj olakšati na način da joj normalizirate situaciju koje se boji. Primjerice, “Vidim da osjećaš strah kada pišeš po ploči ispred razreda. Sasvim je u redu osjećati strah u takvim situacijama. Mnogo djece ga u početku osjeća” ili “Vidim da si zabrinuta kako će izgledati 2. razred. Ponekad se bojimo nepoznatih situacija, i to je u redu”. Također, fizički kontakt, kao što je dodir i zagrljaj uvijek mogu pomoći prilikom pružanja podrške, topline i zaštite Vašoj djevojčici.

Kako biste kod djevojčice dodatno razvijali pozitivnu sliku o sebi, vjerovanje u sebe i svoje sposobnosti od koristi joj mogu biti riječi ohrabrenja. Ohrabrivati i osnaživati djevojčicu možete rečenicama poput: “Vjerujem u tebe da ti to možeš”, “Trudila si se i trudila, sve dok nisi uspjela”, “Poznavajući tebe, sigurna sam da ćeš uspjeti”, “Jako si napredovala. Sjećaš se kada nisi mogla (navedite što i uputite djevojčicu da vidi svoj napredak).

Spomenuli ste kako djevojčica živi u velikom grču. Postoje li aktivnosti pomoću kojih bi se mogla fizički i psihički opustiti? Na koji način se inače vaša djevojčica opušta? Što voli raditi? Potičite je na aktivnosti koje voli, a kojima bi se mogla dodatno sama opustiti (primjerice, crtanje, slušanje mirne glazbe, čitanje) kako bi joj se taj grč smanjio.

Ako se njezin strah i zabrinutost neće smanjivati kroz naredni period (2-3 mjeseca), preporuka je da porazgovarate sa psihologom. Možete se javiti i nama kako bismo bolje upoznali vašu djevojčicu i zajedničkim snagama pomogli vašoj djevojčici.

Želim Vam puno sreće.

Dario Antić

magistar psihologije
Centar Proventus

Moji odgovori