razred i do prije 10-ak dana bila je odlična učenica, nizala je sve petice, učiteljice su imale samo riječi hvale, da bi se to skoro preko noći promijenilo. Kao da je odjednom izgubila interes za školu, ne može ili ne želi naučiti pjesmicu na pamet, dobije 1 i to ju uopće ne dira, kao da je u nekom svom svijetu. Ni sama nisam sigurna da li se ne može koncentrirati ili jednostavno ne želi (popustila je u svim predmetima ali engleski je posebno postao problematičan). S obzirom da inače idem svaka dva tjedna na informacije, čak je i učiteljica primijetila da se s njom nešto dešava, nezainteresirana je skroz. Osim toga postala je jako drska, na svaki moj pokušaj da razgovaramo ili se rasplače ili se smije ili me jednostavno ignorira. Jako mi je teško bilo što izvući iz nje, kaže da ju ništa ne muči, nema nikakvih problema ali mora postojati nekakvo objašnjenje za to ponašanje, zar ne? Nadalje, čak sam pomislila da ju "puca" pubertet, ponekad mi se baš tako čini - stalno je pred ogledalom, samo misli kako bi se lijepo obukla, promjenjivog je raspoloženja, uhvatila sam ju par puta kako si gleda spolovilo pa i starijeg brata pita zašto mu se piša ne vidi (u pidžami je bio), ali nisam reagirala na to. Inače je vesela djevojčica ali sve to skupa me jako brine i ne znam iskreno kako postupiti. Da li je moguće da uopće ima nekih naznaka predpuberteta tako rano? Molim vas recite mi na koji način se postaviti i kako doprijeti do nje s takvim ponašanjem? Inače da naglasim, u kući nema nekih problema, svađe, ima još i starijeg brata i mlađu sestru na koje se isto tako stalno izderava, idu joj na živce itd. Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru! Anette
Draga mama,
nedostaje mi dosta informacija kako bismo uspješno i zajedničkim snagama vidjeli u čemu točno leži problem. No, iz onoga što pišete, vidim da je Vaša djevojčica (do nedavno) lijepo započela s uspjehom u prvom razredu. Cijeli prvi razred promatramo kao adaptaciju, jer djeca su u toj dobi mala i nemaju jasno razvijen pojam što je to točno škola, što su to obaveze i kakva su očekivanja od njih.
Budući da u prvom polugodištu nema ocjena, Vaša je djevojčica imala svega dva mjeseca da shvati što to znači jedinica koju dobije kad nešto napravi krivo ili nešto ne naprave. Njima je to apstraktno, i svakako im treba to puno puta pojasniti.
Osim što su mali da bi točno pojmili što je sve škola, nastava i obaveze, u prvom razredu radne navike sigurno još nisu razvijene. Djeci u prvom razredu treba puno roditeljskog vođenja, usmjeravanja, podrške, kontrole, pažnje. Zajedno pogledajte što je za zadaću, što se učilo taj dan, neka vam prepriča dan u školi. Možete se zajedno i igrati 'škole'. Postavljajte puno pitanja i potpitanja, s ciljem da ona kroz njih i sama shvati što su njeni radni zadaci i kako ih može napraviti. Pomozite joj da formulira svoje ciljeve i plan kako će ih ostvariti.
Osim nastave, osluškujte i sve ostalo što se događa u školi. Kakvi su odnosi među djecom, na primjer. Djevojčice se znaju često natjecati koja je ljepša, koja ima dužu kosu, bolju odjeću, pernicu, igračku… Možda se zato Vaša djevojčica stalno mjerka u ogledalu. Prvenstveno bih Vam savjetovala da budete topli, nježni, da je puno pitate kako je, o čemu razmišlja, kako se osjeća, da provodite zajedničko vrijeme kvalitetno, i sigurno će u nekom trenutku reći kako je i što je muči. Inače, u toj dobi djeca se počinju interesirati za spolovila. Predlažem da posudite knjigu ili na internetu pronađete članke o razvoju dječje seksualnosti. Puno uspjeha želim!
Iskra Pejić, dipl. psihologKabinet Korneo