Jučer smo bili na hitnoj jer joj se digla temperatura na 37.4 i nismo znali da li je od toga. Već imamo strahove svaki puta kad temperatura poraste. Na kraju su ustanovili da je početak upale grla. Curica je trenutno na terapiji kod defektologice i njeno ponašanje se jako pogoršalo kako nam je i rečeno. I preko noći malo zaprlja gaćice ali sve je to malo jer je jadnica toliko puna. Već smo očajni i bojimo se da joj se ne bi nešto dogodilo. Ponekad i do 7 dana zadržava stolicu, a izbaci samo to malo što joj nehotice izađe. Bilo koji savjet dobro će nam doći. Hvala na razumijevanju.
Draga mama,
žao mi je čuti što Vaša djevojčica ima problema s regulacijom stolice. Vjerujem da Vam je trenutna situacija teška i zahtjevna. S obzirom na to da je problem regulacije stolice vrlo često vezan uz emocionalni razvoj djeteta preporučila bih Vam da se svakako javite psihologu kako biste zajednički pronašli uzrok, ali i rješenje ovog problema.
Naime, Vaša djevojčica to ne radi namjerno. Jedan od razloga zašto neka djeca počnu zadržavati stolicu je taj što osjećaju da imaju premalo kontrole nad nekim stvarima u svom životu (bilo da su to odnosi u okolini itd.) pa onda biraju kontrolirati bar ono što mogu – a to je kakanje. Ono što je jako važno da znate da se uvijek radi o nesvjesnoj odluci, dakle, dijete to nije svjesno tako iskalkuliralo. To nije rijetka pojava kod djece njezine dobi, pogotovo ako je riječ o emocionalno senzibilnoj djeci. Pitanje koje Vam može pomoći da bolje razumijete zašto dolazi do potrebe za zadržavanjem stolice može biti sljedeće: je li bio nekakav emocionalno turbulentan period u zadnje vrijeme ili su se možda dogodile neke nepredvidive promjene u djetetovom životu, koje bi ono moglo smatrati važnima?
Također, željela bih istaknuti da je važno i kako se Vi osjećate i ponašate kada ona zadržava stolicu. Vjerujem da Vam je jako teško i da ste zabrinuti a nekad i uplašeni kada razmišljate mogućim posljedicama zadržavanja stolice. Ponekad dijete može „osjetiti“ stav roditelja – ako ste i Vi sami često fokusirani i jako zabrinuti za njezino zadržavanje stolice moguće je da je na nesvjesnoj razini ona „pokupila“ te informacije i tako naučila da je zadržavanje stolice nešto jako bitno i onda baš tako zapravo zadovoljava svoju potrebu za kontrolom. Bilo bi dobro maknuti fokus s obavljanja nužde a više pažnju fokusirati na djetetove emocije, možda dodatno poraditi na osjećaju sigurnosti. Kada su djeca emocionalno osjetljiva, ponekad ih nešto tišti, što nama odraslima moguće da uopće nije niti zapelo za oko, a ako ih pitamo, najčešće ćemo dobiti odgovor da nije ništa. Ponekad je dovoljno samo biti uz dijete, pružiti mu poruku sigurnosti, ljubavi i prihvaćanja te da će sve biti u redu. Takvi problemi ne nestaju preko noći, no s puno empatije i podrške nikad ne možete pogriješiti. Ako ćete trebati dodatne konzultacije možete se javiti i nama u Centar Proventus.