Djevojčica (4,5) je jako vezana za mamu

Imam djevojčicu od četiri i pol godine i jako je vezana za mamu. Čim mama ode u drugu prostoriju, djevojčica odmah trči za njom. Ne druži se s vršnjacima, samo sa strane gleda što oni rade. S odraslima koje zna otprije, baš ne komunicira. Pet puta je nešto pitaš, ona ne odgovara, eventualno nakon sat vremena kaže koju riječ. Roditelji su bili pred rastavom, ali su se pomirili, iako znam da to nije dobro za nju. Tata se ne druži pa ne mora ni ona. Umjesto da se druže s prijateljima (kojih nažalost nemaju), oni šetaju po njivama. Djevojčica je pametna i inteligentna. Ne želi ostati kod bake jer je tata pričao protiv bake, ali baka je to uspjela nekako izbalansirati. Razgovarala sam i s mamom, ali ona od zaljubljenosti ništa ne vidi. Kad nešto nije u redu, čini mi se da djevojčica u sebi plače jer vidim kako briše suze. Jako mi je žao. Može neki savjet, što poduzeti?

Draga zabrinuta,

vjerujem da Vam je teško i pomalo zbunjujuće gledati pametnu i dragu djevojčicu kako se ne druži s vršnjacima već ih samo promatra, kao što ni ne komunicira s odraslima koje zna otprije. Nadalje naveli ste svoju zabrinutost i za njezinu povezanost s mamom te mi je drago vidjeti da razmišljate o djevojčici i o tome kako joj se može dodatno pomoći. Ipak ono što je važno prihvatiti je da na obiteljsku dinamiku nije lako utjecati izvana stoga vjerujem da Vam se ponekad javlja osjećaj bespomoćnosti. U nastavku ću opisati neke faktore koji mogu pomoći lakšem razumijevanju ponašanja djevojčice te se nadam da će to koristiti Vama ili njezinim roditeljima.

Prema ovome kako ste opisali djevojčicu može biti kako joj određene karakteristike temperamenta otežavaju brzo i opušteno uključivanje u igru s vršnjacima. Temperament je biološki uvjetovan te ga je naslijedila od svojih roditelja, pa stoga ne čudi što navodite da djevojčica ima sličan obrazac reakcija i druženja s drugim ljudima. Temperament ima devet karakteristika a jedna od karakteristika temperamenta naziva se „prva reakcija“. Neka djeca su na početku u novim situacijama ili s novim ljudima odmah opuštena i otvorena dok druga krajnost ove dimenzije temperamenta jesu djeca koja su u novim situacijama vrlo oprezna i treba im više vremena da bi se opustili. Moguće je da djevojčici treba pomoć i ohrabrivanje da se opusti u novim situacijama, a i u situacijama koje joj nisu toliko nove nego su joj iz nekog drugog razloga izazovne (npr. dolazak gostiju).

Iz Vašeg pisma nije mi jasno u kojem ste Vi odnosu s djevojčicom, no ono što možete napraviti kako bi joj se olakšale te situacije, osim razgovorom i pokazivanjem kroz vlastiti primjer, također možete iskoristiti njezinu igru te koristeći igračke možete odigravati situacije koje su inače teže za djevojčicu. Kako bi Vam bilo lakše razumjeti djevojčicu a i roditelje možete pročitati više o temperamentu OVDJE.

Za njezinu dob nije tako neobično javljanje separacijskog straha. Naime, u toj dobi djeci je važno da je njihova baza sigurnosti – roditelj negdje u blizini kako bi se mogla opustiti i normalno funkcionirati. Da bi se dijete osjećalo sigurno i opušteno važno je da su mu stvari jasne i predvidive. Kada se dogodi neka promjena u djetetovoj okolini (neovisno o tome je li promjena pozitivna ili negativna) djetetu se ipak poljulja osjećaj sigurnosti jer dijete ne može razumjeti što sve ta promjena nosi sa sobom stoga treba vremena da stvari opet postanu jasne, predvidive i sigurne.

Situacija koju ste opisali da je proživjela vezano za skori razvod i ponovno pomirenje njenih roditelja vjerojatno je za nju bila stresna. Naime, kako djeca u takvim situacijama najčešće nemaju osjećaj kontrole nad situacijom, a on im je nužan za osjećaj sigurnosti, zna se javiti strah koji se može vidjeti kao pojačana povezanost s osobom koju djeca vide kao sigurnu bazu (u ovom slučaju s mamom). U takvim slučajevima, kada je poljuljan djetetov osjećaj sigurnosti, važno je imati razumijevanja za dijete i realno je očekivati da će odvajanje od mame ići postepeno i da će vjerojatno zahtijevati neki vremenski period. Bitno je da dijete ponovno uspostavi osjećaj sigurnosti i povjerenja u svoju okolinu.

Ako će obitelj imati dodatne potrebe za savjetima veznim za tu temu slobodno im predložite da se jave stručnjacima kako bi dobili potrebne savjete i podršku. Sretno!

Ivana Knežević

magistra psihologije
Centar Proventus

Moji odgovori