godine, ali bezuspješno. Bila je na hitnoj zbog zatvora tri puta i na stavljanju čepića. Imali smo operaciju isto ove godine, u istoj bolnici.
Problem je u tome što ona neće piškiti niti u tutu, niti u wc. Trpi i po 12 sati dnevno. Koliko god ju stavljala, ona plače. Neće se umiriti i govori samo - gotova sam. Ima veliki strah od nečega što mi ne znamo. Probali smo sve moguće varijante. Popiški se po noći u krevet. Ako legne po danu i pokrije se, odmah se popiški.
Ona razumije sve. Nakon što ju postavim na tutu, ne dam joj da se digne dok se ne popiški. Možda nije dobro, ali već vidim trbuščić pun i da ju sigurno boli, a ona neće reći da mora piškiti. Par puta je obavila kako treba mokrenje na tutu, ali uz zabranu dizanja. Kaka u gaćice svaki put.
Znamo već po njenim pokretima kad joj se piški ili kad joj se kaka, jer ona neće govoriti ništa. Imamo stariju školsku djecu. Vidi dvije sestre kako one to rade, a imamo i sina predškolca koji isto tako ide na wc. Znači vidi braću kako idu obavljati nuždu i razumije sve. Ali ona ima neku blokadu kad treba ići na tutu. Ona se ukipi i ne napravi ništa. I tako 20 puta na dan. Da li trebam paničariti, voditi ju psihologu ili mi neki još savjet možete dati. Jer ovo što ona radi mi je kao strah od obavljanja nužde s fiziološke strane. Osjet na kožu kad je gola. Iskreno ne znam. Hvala lijepa unaprijed.
Odgovor:
Poštovana,
vidim da pokušavate različite metode i da ste zabrinuti zbog toga što vaše dijete ne uspijeva redovito i samostalno ići na WC ili tutu.
Opisujete da je već bilo više neuspjelih pokušaja usvajanja odlaska na WC i tutu. Uz to, opisujete više stresnih događaja u životu djevojčice, pri čemu se spominju i odlasci na hitnu, i to zbog zatvora, i na operaciju. Važno pravilo odvikavanja od pelena jest da se s njim ne započinje i stresnom razdoblju. U stresnim razdobljima djeca imaju potrebu za sigurnošću i stabilnošću te promjene mogu predstavljati dodatan stres. Moguće je da trenutno nije idealno vrijeme za odvikavanje od pelena. Ipak, preporučujem da se oko toga savjetujete i s pedijatrom vašeg djeteta s obzirom na to da vjerojatno bolje poznaje dosadašnje zdravstvene probleme djevojčice.
U pozadini odbijanja odlaska na WC ili tutu mogu biti različiti strahovi proizašli iz neugodnih iskustava koja možda odrasli ni nisu bili mogućnosti uočiti, a dijete ih ne može objasniti. To može biti iskustvo bolne i tvrde stolice zbog kojeg se dijete boji da bi se to moglo ponoviti, bolno mokrenje uslijed neke infekcije, nelagoda ili gađenje zbog smrada ili nešto drugo. U svakom slučaju, prisilno zadržavanje na tuti je rizičan potez jer može dovesti do daljnjeg otpora, povezivanja odlaska na WC ili tutu s neugodnim emocijama i osnaživanja straha.
Preporučuje se, što i sami navodite, normalizirati cijeli proces mokrenja i kakanja što djevojčica vidi kod brata i sestara. Dodatno, može joj se uz pomoću igre s lutkama prikazati proces – na primjer medo papa, hrana ide u želudac, ono što je korisno ostane u tijelu za snagu, ono što ne treba ide van. Baš zbog važnosti normalizacije, potrebno je ne pridavati preveliku pažnju situacijama noćnog mokrenja ili kakanja u gaćice jer je i sve to dio procesa učenja. Negativne reakcije ili kažnjavanje u takvim situacijama svakako nije ohrabrujuće. Uz to, cilj je postići da se djevojčica na tuti ili školjci osjeća ugodno, dok se trenutno događa upravo suprotno. Vjerojatno na sam spomen tute, a kamo li pritisak da se zadrži na njoj, djevojčici postane teško, uznemiri se, tijelo se napne jer je pod stresom i šanse za obavljanje nužde su manje. Pokušajte nevezano za obavljanje nužde kupaonicu učiniti sigurnim mjestom. Možete dozvoliti djevojčici da primjerice na tuti lista slikovnicu, bez opterećenja da mora obaviti nuždu, ili da se igra dok je na tuti. Opuštajuće može djelovati i primjerice posuda s vodom i igračkicama kojima će se djevojčica zabavljati dok je na tuti.
Zaključno, prema svemu što ste opisali, dojma sam da nije najbolji trenutak za odvikavanje od pelena za vašu djevojčicu i da bi bilo dobro pričekati, ali ponavljam, preporučujem konzultiranje s njezinim pedijatrom.
Želim vam sreću i puno strpljenja.