Djevojčica (11) je postala glasna i pričljiva u školi

Poštovani, molim Vas za pomoć u odgoju svog djeteta. Imam 3 djece - N. ima 11 godina, te blizankinje - 2,5 godina stare djevojčice.

shutterstock_1735801265.jpg

Imam problem sa starijom djevojčicom koja je uporno glasna i pričljiva na nastavi te zbog takvih situacija često sam prozivana na roditeljskim sastancima i informacijama. Mislila sam da se to događa zbog manjka pažnje, pa sam joj se više posvećivala. Čim bih ja malo popustila, odmah bih bila pozvana na razgovor u školu. I tako se sve to odvijalo do jučer, gdje me je razrednica nazvala i pozvala na razgovor isto zbog opmena iz vjeronauka, pa iz tjelesnog, a ponajviše jer je N. s drugom djecom pratila jednog dječaka do njegove kuće. Kćerka mi je potvrdila da je bila u skupini koja je pratila dječaka do kuće, a nakon intenzivnog i zamornog ispitivanja, što se zapravao dogodilo.

Situacija je nastala na tjelesnom, gdje je grupa protiv grupe počela svađu. Pozvana sam na razgovor na kojem su inzistirali roditelji tog dotičnog dječaka, gdje će biti ravnatelj, pedagog i psiholog, te razrednica nižih razreda (1-4) i sadašnja razrednica (5. razred). N. je zasad odlična učenica, koja obožava nogomet i ima "priznanje"njenih školskih kolega, kao izvrsna nogometašica. Trenirala je u klubu, ali smo je zbog pritisaka roditelja ispisali iz mješanog nogometnog kluba. Trenira košarku,itd.. Za mene je ovo alarmantna situacija, a ne znam kako dalje. Molim Vas za pomoć oko mog problema. Mama P.

Draga mama, S obzirom da u vašem pismu nema informacija o tome kako se vi odnosite prema starijoj kćerki ja ću odgovoriti ponajprije hipotetički u nadi da će moj odgovor pomoći rasvjetljavanju problema.

Ponajprije, pitanje je - je li ona oduvijek takva u školskim klupama (glasna i pričljiva) ili je postala takva rođenjem sestrica? Često se događa da starija djeca regresiraju rođenjem mlađe djece, pa makar u toj dobi imala „već“ 8, 9 godina. Za vašu najstariju kćerku situacija je bila i ozbiljnija jer je dobila odjednom dvije sestrice. Naravno pažnja koja je bila usmjerena na nju punih 8, 9 godina sada se podijelila na tri dijela, koja vjerojatno čak nisu niti jednaka u korist mlađe djece.

Stoga je vaša pretpostavka da joj fali pažnje vrlo vjerojatno točna. No roditelji često u takvim situacijama odlaze u drugu krajnost, osjećajući grižnju savjesti, svjesni da jednostavno više fizički ne mogu svoj djeci posvećivati istu pažnju pa postanu preblagi, odnosno permisivni. To se sve događa naravno iz najbolje namjere da se starije dijete ne bi osjećalo zanemareno. Permisivnost naravno dovodi do rastezanja granica, a rastezanje granica dovodi do neželjenog ponašanja.

Mislim da bi za vašu najstariju kćerkicu bilo dobro početi primjenjivati formulu KOLIKO ODGOVORNOSTI TOLIKO SLOBODE. Odgovornost u ovom smislu značilo bi dogovor da za početak dva tjedna ili više učiteljica neće zvati roditelje na razgovor. Vaša djevojčica naravno zna kako se treba ponašati da bi se to ostvarilo.

Nadalje jako je bitno da razgovarate s njom i to, ne nudeći joj gotova rješenja već ju pitati na način da vam ona daje odgovore. Primjerice u vezi situacije koju ste opisali pitajte ju sve što vas zanima, sigurno ste znatiželjni, a na kraju ju pitajte što će ona učiniti da riješi problem. S ciljem razvijanja empatije potaknite ju da se stavi u cipele tog dječaka i pitajte ju kako bi se ona u toj situaciji osjećala.

Možete pročitati ovaj članak te vam možda pruži još neku ideju kako postupiti.

S poštovanjem,

Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, NLP trener

Centar Proventus