Dječak u vrtiću i u gostima jede sve što mu se ponudi, a doma neće ništa

Poštovani, moje pitanje i dileme vezane su za navike hranjenja. Matija ima 5,5 godina i nije baš gurman, ali je veeliki sladokusac, voli mazalice i možda još dva jela. Međutim u vrtiću pojede sve što mu teta stavi u tanjur i to prvi (uvijek se hvali). Dok je kod kuće uvijek je borba, počevši od juhe pa nadalje. Pokušala sam svakako – ležerno, kruto, bez jela dok ne ogladni, ucjenama, mitom i ostalim ne baš uspješnim metodama. Kad smo u gostima, rijetko kad odbije nešto tj. jede ono što kod kuće kategorički odbija. Ne moram ni reći kako nam takve stvari određuju popodnevno raspoloženje i druženje. U zadnje vrijeme i mlađi Borna 2,5 godine, naginje takvom ponašanju, čim dođe vikend kao da su na klik. Znam da se i oni vole kod kuće opustiti, ali trebam li pustiti to i kako se uopće ponašati u ovakvim situacijama? Srdačan pozdrav!

Draga mama,

prije svega razumijem Vaše dileme i brige oko prehrane Vaših sinova. Ono što bi Vam na početku voljela reći jest da dijete samo po sebi nema potrebu jesti zdravu hranu, ukoliko zna da će ako bude dovoljno uporno dobiti nešto što voli. Vaš sin je na nesvjesnoj razini zaključio da će ukoliko bude dovoljno uporan dobiti ono što želi i to se pokazalo kao točna pretpostavka. Na taj, za vas, neželjeni način ona traži vašu pažnju. U prilog tome govori i činjenica da isto ponašanje ne primjenjuje u vrtiću, već isključivo kod kuće.

Stavljanjem fokusa na hranu, dječica počinju spoznavati koliko je to njihovim roditeljima važno. Na duboko nesvjesnoj razini, počinju manipulirati s istim da bi zadovoljili neke druge potrebe. Primjerice potrebu za pažnjom, za provođenjem zajedničkog vremena, za maženjem… Roditelji često u ovom prenatrpanom rasporedu i tempu života ne nalaza vremena zadovoljiti baš sve dječje potrebe, a naša pametna djeca nađu strategiju kako će doći do onoga što žele. Micanjem fokusa sa hrane, polako mijenjamo njihov stav prema hrani. Iz tog razloga bilo bi dobro da polako počnete mijenjati njegove prehrambene navike kod kuće i pri tome budete dosljedni. Metode koje ste primjenjivali – mito, kažnjavanje i slično – nisu se pokazale učinkovitima. Najučinkovitije je biti dosljedan i pridržavati se odluka koje donesete. Nemojte mu nuditi ono što voli kao zamjenu za zdravi obrok tj. za obrok koji ste taj dan skuhali, ali isto tako niti kao nagradu zato što je nešto pojeo. Ukoliko ne želi pojesti ručak, možete reći da je to u redu ukoliko nije gladan. Ukoliko nakon toga traži da pojede svoje omiljeno jelo, nježno, ali odlučno odbijte i ponovo mu ponudite ručak. To se može ponoviti jako puno puta, jer djeca su vrlo uporna mala bića, ali odgovornost je na Vama pa vi budite uporniji.

Ukoliko mislite da ne možete sami , javite se stručnjaku koji će Vam pomoći da prođete taj period micanja fokusa s hrane. Možete se savjetovati i sa svojim pedijatrom, ako vam je potrebno još dodatne sigurnosti da mu se ništa neće dogoditi ako par dana slabo jede ili „ništa“ ne jede. Ukoliko ste u Zagrebu, možete se javiti i u naš Centar gdje postoji savjetovalište za roditelje i tim stručnjaka koji rade s djecom i roditeljima.

KRISTINA BAČKONJA

dipl. psiholog, NLP trener
Centar Budi svoj

Moji odgovori