Kada mu kažemo da nešto ponekad napravi, on samo odjednom počne vrištati, bacati se na pod i bude silan. Ne znam što napraviti s njime. Nekada je tako dobro i milo dijete, a ponekad ne mogu od tog njegovog bijesa s njime izaći na kraj. Danas su mi u vrtiću rekli da je nekoliko dana nervozan i da se na sve ljuti, npr. kada je cijela skupina išla prati ruke trebao je i on ići, no međutim on se počeo ljutiti i bacati po podu. Nakon nekoliko minuta je došla druga teta koja mu je rekla da ide oprati ruke i on je bez problema to napravio. Ne znam što učiniti, trebam li potražiti stručnu pomoć ili je to samo trenutna faza koja će proći. Molim Vas, pomozite mi.
Draga D.,
čini se kako Vam je ponekad teško izlaziti na kraj s njegovim burnim reakcijama. Postavljanje granica izazovno je svim roditeljima i često baš ovo područje otvara puno pitanja i nedoumica.
Opisujete kako se Vaš sinčić često ljuti i odbija surađivati, istovremeno niste sigurni što ga motivira na takvo ponašanje. Djeca tek uče kako se nositi s emocijama koje doživljavaju te to može za njih ponekad biti vrlo zahtjevno, pogotovo kada se radi o intenzivnim emocijama poput ljutnje. On tek treba naučiti kako se nositi s emocijom ljutnje i u tome mu treba Vaša pomoć. Kako bi bolje razumjeli što se u njegovom tijelu tada događa za početak preporučujem pročitati ovaj članak: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/
Osjećaj ljutnje kod djece ne rijetko prelazi u agresivno ponašanje prema sebi ili drugima. Kažete da se tada zna derati i lupati glavom. Važno je reagirati na takva ponašanja kako bi mu pomogli izbaciti tu emociju, ali na adekvatan način da ne ozlijedi sebe ni druge. U trenutku kada je dijete već ljuto ili frustrirano nema smisla puno objašnjavati djetetu. U takvom stanju dijete ne može održati pažnju niti kognitivno obraditi informacije koje dobije kroz objašnjavanje. Objašnjavati ima smisla tek kad se dijete umiri, iako je i tada važno biti kratak i jasan. Ako se dijete ponaša na način koji nije poželjan, važno ga je zaustaviti, jasno mu reći ne i preusmjeriti ga na neko drugo ponašanje. O agresivnom ponašanju djeteta i kako tada postupiti možete pročitati na: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/agresivno-ponasanje-kod-djece/ Također, dječje ponašanje može biti odraz onoga što se događa unutar njega. Valja se zapitati zašto tako često ispoljava ljutita ponašanja. Što nam svojim ponašanjem želi poručiti? Djeca za razliku od odraslih ne znaju verbalizirati svoje osjećaje, misli, želje, brige, već to rade kroz različita ponašanja. Pokušajte postaviti granicu na način opisan u navedenom članku. Ako se njegovo ponašanje nastavi kroz određeno vrijeme savjetujem Vam razgovor sa stručnjakom gdje možete zajedno pokušati shvatiti od kuda njegova ljutnja izvire i naći načine kako mu olakšati.
Sretno.
Jelena Borić, magistra psihologije