U ovih mjesec dana koliko ima od početka školske godine, već dosta puta je zaboravljao svoje obaveze - zadaće ili crtež ili novac za neki izlet itd. Međutim, dogodilo se i to da jednom prilikom nije zaboravio, već nije čuo učiteljicu i to ne zato što je učiteljica tiha već zato što je on u svom svijetu, svijetu igrica. Za igrice smo se dogovorili da će biti kao nagrada za izvršenu zadaću i ne svaki dan već samo kad nije previše kasno navečer i naravno ne previše dugo. Inače, igrice nimalo ne volim kao vid nagrade, ali on jako sporo obavlja svoje zadatke, a budući da mu je to najveća satisfakcija uveli smo to kao nagradu. Dakle iako često ne igra igrice, stalno razmišlja o njima. Često mu pričam koliko je bitno da bude fokusiran na ono što učiteljica govori kako bi mogao brže završiti svoju zadaću i imati više slobodnog vremena. Međutim, nakon svih mojih priča, on nastavlja pričati o igricama. Inače nije agresivno dijete, i u kući zna poslušati i pospremiti iza sebe stvari, ići u kupovinu, iznijeti smeće. Budući da voli kuhati, pomaže ponekad u pripremi kolača itd. Kako da ga izvučem iz ovog virtualnog svijeta? S obzirom da je jako spor, da li da mu ih ipak ostavim kao nagradu ili? Mislim da bi izlaz bio da odmah nakon škole ide kući, napiše zadaću i nekako ga privoliti da izađe vani do večeri. Međutim to je u našem slučaju nemoguće jer suprug i ja radimo, a sin je u produženom tako da smo kod kuće tek u 18.00. Što predlažete? Hvala unaprijed na odgovoru.
Draga mama,
u današnje vrijeme djeca sve više vremena provode pred kompjuterom igrajući igrice ili gledajući video sadržaj i pohvalno je što ograničavate vrijeme provedeno pred ekranom. U redu je učiti dijete posljedice za svoja ponašanja, kao što je u Vašem slučaju igranje igrica ako se napiše zadaća. Time dijete lakše preuzima odgovornost za svoje ponašanje te spremnije prihvaća posljedice.
Čini mi se da Vas zapravo najviše zabrinjava njegova sporost i nepažnja u obavljanju zadataka. Ta sporost i nepažnja može, ali i ne mora direktno biti povezana s igranjem video igrica. Iz vašeg upita mogu pretpostaviti da dječaku jasno postavljate granice te da ne provodi toliko vremena pred ekranom. Prema ovome što ste napisali pretpostavljam da Vaš sin može imati sporiju brzinu obrade informacija. Brzina obrade informacija je kognitivna vještina koja nije povezana s inteligencijom, već govori o tome kolikom brzinom možemo obraditi informacije iz okoline. Ljudi su različiti pa neki po prirodi brže procesuiraju informacije neki sporije. Upravo zbog sporije brzine obrade informacija u školi se kod neke djece može steći dojam kao da ne znaju riješiti određeni zadatak, no zapravo ga razumiju i shvaćaju, no za to im je potrebno više vremena. Niska brzina obrade informacija može se očitovati u sporosti pri temeljnim računskim operacijama, sporom čitanju, snažna povezanost s čitanjem i matematikom (osobito u osnovnoj školi kada se stječu ove vještine i razvija se brzina i njihovo automatizirano korištenje), potrebno više vremena za završavanje zadataka, kada je pod pritiskom potrebno još više vremena, najčešće dolazi do ispravnog odgovora, ali nakon duljeg vremena.
Osim u brzini rješavanja zadataka, sporija brzina obrade podataka može se manifestirati i u svakodnevnim rutinskim aktivnostima kao što je na primjer oblačenje/svlačenje ali i u socijalnim odnosima tako da nije neobično kad Vaš sin prečuje neku uputu ili zadatak. Važno je imati na umu da brzina obrade podataka nije odraz sposobnosti djeteta i može se razvijati te je važno izbjegavati kažnjavanje i osuđivanje sporije izvedbe. Kao što ste mogli primijetiti on je svjestan svog ''problema'', no to je Van njegove kontrole te ne može odlučiti biti brži u izvođenju raznih aktivnosti. Važno je da ne osjeti pritisak s Vaše strane, Već razumijevanje i pomoć u boljem strukturiranju vremena. Brzina obrade informacija je vještina i kao takva može se razvijati. U svakodnevnim aktivnostima se na razvoj ove vještine može utjecati kroz bolje strukturiranje vremena. Na primjer, u aktivnostima koje za njega nisu izazovne i u kojima neće doživjeti neuspjeh, može se mjeriti vrijeme i to pretvoriti u igru. Brzina obrade podataka može se vježbati i izvedbom što više vrlo jednostavnih i repetitivnih zadataka u što kraćem roku (npr. rješavanje vrlo jednostavnih matematičkih zadataka, čitanje što više učestalih riječi). Smjernice kako mu još više olakšati :smanjiti vremenski pritisak, ne tražiti brzinu pri prepisivanju, smanjiti okolinske distrakcije, dugačke tekstove razbiti na manje dijelove, naglašavati točnost, a ne brzinu.
Nadam se da će Vam ovaj odgovor biti od pomoći.
Jelena Borić, magistra psihologije