Išli smo linijom manjeg otpora i to smo mu ispunili, kako bi ostali ukućani mogli spavati. Zbog nedostatka mjesta u stanu, on mora spavati s nekim u sobi. Nekoliko puta je nakon par sati sna imao loše snove, vrištao bi, plakao, srce bi mu počelo jako lupati, ja bi ga probudila i pričala s njim i on bi se svega sjećao ujutro. Zbog strašnih snova nije htio ponovno zaspati od straha, ali nakon sat vremena bi ponovno normalno zaspao.
Prije mjesec dana je imao visoku temperaturu i ponovila se noćna mora ili strah. Sad zadnjih tjedan dana ne želi zaspati jer kada sklopi oči zadnje što je vidio mu bude pred očima i ta slika se smanjuje ili povećava, uplaši se, otvori oči i trudi se ne zaspati od straha, jer kaže da ga to plaši. Tek nakon nekih sat vremena dok ja pričam priče ili pjevam on napokon zaspi. Dijete je rastavljenih roditelja, oca viđa uredno. Molim vas kako da mu pomognem? Moram li poduzeti nešto, tipa psiholog ili psihijatar? Hvala Vam unaprijed. Zabrinuta mama.
ODGOVOR:
Draga mama,
iz pisma se može pročitati koliko ste trenutno zabrinuti za svojeg sina. Pokušavate pronaći način kako bi sinu olakšali spavanje, odnosno smanjili njegov strah od snova i spavanja.
Snovi se djeci mogu činiti stvarnima i samim time imaju doživljaj kao da su zapravo taj san upravo proživjeli. Zato je važno pokazati razumijevanje i empatiju prema njihovom strahu o snovima. Prilikom proživljavanja straha, potrebno je vašeg sina umiriti i omogućiti mu sigurnost. Primjerice, kada se probudi tijekom noći jer je sanjao ružan san, utješite ga, zagrlite, umirite. Pokažite mu da ste tu za njega i da nećete dopustiti da mu se ništa loše dogoditi. Kako biste mu dodatno olakšali, možete mu normalizirati cijelu situaciju, rečenicama poput: “Ponekad sanjamo snove koji su strašniji, ponekad snove koji su ugodni. Ovisno o noći. I mi odrasli sanjamo različite snove.” Sjajno je što mu pričate i pjevate prije spavanja jer ga na takav način dodatno opuštate što mu sigurno olakšava uspavljivanje i daje osjećaj sigurnosti. Nastavite i dalje biti uz njega prilikom uspavljivanja kako biste mu umanjili osjećaj straha, a povećali osjećaj sigurnosti.
Od pomoći može biti da sa sinom radite na razlikovanju snova od stvarnosti. Jedan od načina kako to možete napraviti je da predložite sinu da vam nacrta ili ručno oblikuje plastelinom ili tijestom što je doživio u snu. Na takav način sin može doživjeti san iz drugačije perspektive gdje će lakše spoznati da se ne radi o stvarnosti, lakše će o njemu pričati, na svoj kreativan način će ga učiniti vidljivim (i opipljivim) jer je važno da strah ne zadržava u tijelu nego da ga kreativno izrazi na van kako bi se smanjio intenzitet straha. Vašem sinu je potrebna vaša podrška, ohrabrenje i sigurnost kako bi prevladao svoj strah od snova. Budite uz njega kao što ste to do sada bili, na dobrom ste putu.
Ako će sin i dalje kroz naredni period (1-2 mjesec) imati poteškoće sa strahovima od snova, preporučujem da se javite psihologu kako bi vas bolje upoznao i dao konkretnije smjernice. Konzultacije s roditeljima, možete dogovoriti i kod nas u Centru Proventus.
Želim vam puno strpljenja i ljubavi.