Meni on fino jede, al samo meni i mojoj mami bez natezanja i bilo kakve priče, ali kod moje svekrve, kod svekra i u vrtiću, nema šanse da će zinuti iako mu ja spremim obrok. Sad me interesira da li on možda mudruje pa neće kod drugih jesti ili smo mi stvorili famu oko njegovog jela stalnom pričom o jelu? Npr. u vrtiću ne jede, ali to njihovo jelo neće jesti ni sa mnom, no čim krenemo kući on traži "am am". Jučer, kod svekrve, nije htio jesti ono što je ona kuhala, a čim sam ja došla, fino sam ga nahranila. Isto je bilo i s jelom koje sam mu ja spremila, ali nije ga htio jesti kad ga je svekrva hranila. Jel' problem u nama ili je on tvrdoglav? Kažu "pusti ga da dobro ogladni pa će jesti", ali meni dijete i dva dana neće kod njih da zine, a čim se ja pojavim guta li guta. Sad se ja brinem, jer radim do 5, a on ide u vrtić, ja ga ujutro nahranim, ali on meni doslovno do 5 bude gladan, osim ako ga moji roditelji ne uzmu ranije iz vrtića pa ga nahrane i opet vraćaju kod svekrve, a u cijelu logistiku je uključena vožnja i hranjenje, samo da se ja ne brinem i da on nije gladan. Nadam se da ćete mi pomoći jer sam više očajna. mama I.
Draga mama,
Razloga zaista može biti puno. Možda je pitanje odnosa Vaše svekrve i sina. Kako se slažu kada nije hrana u pitanju? Kakav je odnos Vaše svekrve prema hrani? Možda bi bilo zgodno da popričate s njom i zajedno nađete rješenje. U vrtiću je možda pitanje vrtičke hrane.
U svakom se slučaju slažem da ste možda stavili malo preveliki naglasak na njegovo hranjenje i odnos prema hrani. Vjerojatno i on sam to osjeća pa se zapravo s vama usklađuje na neverbalnoj i nesvjesnoj razini. Naime roditelji ponekada stavljaju preveliki fokus na neke stvari. Djeca to osjete i počinju roditelje manipulirati. Ta manipulacija nije zlonamjerna i svjesna, već duboko nesvjesna. Nešto od toga dobivaju i to postaje njihova strategija zadovoljavanja potreba. To može biti potreba za pažnjom, za zajedničkim provođenjem vremena, za zajedničkim igranjem, maženjem….
Na roditeljima je odgovornost da prepoznaju svoje slabosti, što ste vi zapravo i učinili pitanjem „ili smo mi stvorili famu oko njegovog jela stalnom pričom o jelu?“.
Predlažem Vam da pročitate tekst o prehrani i roditeljskom stavu prema istoj. Sigurno ćete naći nešto za sebe. Opustite se, igrajte se, mazite se i problemi će se riješiti.
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus