Vodili smo ga kod dječjeg psihologa koji je rekao da je previše emotivan i da će to prestati u pubertetu. Ima i emotivni tik rukama kod uzbuđenja. Kome da se obratimo da mu pomognemo? DB
Draga mama,
prema nekim istraživanjima, čak 5-20% sve djece školske dobi razvit će tijekom djetinjstva neki tik prolaznog karaktera. U velikoj većini slučajeva, tik je privremeno stanje koje će se riješiti „samo od sebe“. Ipak, kod neke djece tikovi tijekom vremena postaju sve tvrdokorniji i kompleksniji.
Iako u stručnoj literaturi još uvijek ne postoji potvrda konačnih uvjeta koji dovode do razvoja tikova, jedna od teorija je da se tikovi kod djece prvenstveno razvijaju kao ispušni ventil koji im pomaže da otklone napetost i izbace negativnu energiju. Za Vašeg sina je evidentno situacija u školi u kojoj se mora usmeno izražavati u razredu vrlo stresna. Kako mu onda pomoći?
Prije svega, vjerujem da je Vaše dijete mali introvert kojemu izlaganje pred grupom ljudi nije nešto u čemu će uživati (za razliku od primjerice ekstrovertirane djece). Budući da je to osobina ličnosti koja je relativno trajna, činjenica je da njegovu osobnost ne možemo mijenjati. No možete promijeniti način kako će se on nositi s takvim situacijama. Konkretno mu možete pomoći tako da ga pitate što bi mu koristilo u toj situaciji: možda bi pomoglo da prije izlaganja samo zamisli da se nalazi u dnevnom boravku s Vama i nešto Vam izlaže; možda bi mu pomoglo da gleda samo u učiteljicu i zamisli da su u razredu samo njih dvoje; ili da zamišlja svoje prijatelje sa smiješnim maskama na licu, itd. Nađite zajedno nešto što bi mu moglo pomoći da se prije izlaganja dovede u stanje koje će ga opustiti i otjerati napetost. Kada to nađete, njegov zadatak je da prije izlaganja vraća tu sliku.
Vrlo je važno i kako Vi gledate na njegove tikove: ukoliko se sramite, strahujete da tikovi neće proći ili ste pak konstantno na njih fokusirani, tada će oni i Vašem djetetu biti veliki problem. S druge strane ukoliko ga podržite, osvješćujete kod njega sve pozitivne osobine i postupke (jer on je puno više od samih tikova), a na tikove gledate kao na male mravce koji su u prolazu – sigurna sam da će biti pomaka.
U svakom slučaju nemojte se ustručavati zatražiti stručnu pomoć ako procijenite da je Vama ili Vašem sinu potrebna. Želim Vam puno sreće!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener