. Te stvari radi i drugoj djeci, ali najviše mom sinu jer zna da će je on pokušati ignorirati, otići na drugu stranu i nastaviti se igrati s drugima. Svaki dan ometa nastavu, svjesno ne želi slijediti upute učiteljice i njoj je to sve smiješno. Prije je sin znao ići u školu s njenim roditeljima i njom u automobilu (da ne ide pješke 30 min.), ali kada je odbijao s njima ući u auto prestala sam ga slati s njima. U nekoliko razgovora s učiteljicom saznala sam da ona nema suradnju roditelja djevojčice i da njen otac, koji vodi glavnu riječ, samo odgovara da je i on takav bio i to je to. Pri mom pokušaju razgovora s njim rekao je da je moj sin "pederkast" kad joj ne želi vratiti i da on zna da će ona jedino naučiti kada je neko dobro "nabuba". Ne mogu vjerovati da jedan roditelj može nešto tako reći za svoje i tuđe dijete. I drugi roditelji i djeca su se bunili, nismo jedini. Djevojčica je jako rječita i može odrasle preokrenuti u razgovoru i "obraditi" (bila sam u nekoliko situacija prisutna ). Voli se držati iznad ostale djece, a i na odrasle povisuje ton, kao i na svoje roditelje, a najviše na majku. Problem njenog ponašanja je još iz vrtića kada je imala 2,5 godine, gdje su tete mami na sastanku ukazale da dijete kod kuće prebacuju iz ruke u ruku, djed, baka, mama, tata, teta i da s njome treba puno raditi i kvalitetno provoditi vrijeme u igri i razgovoru. U jednoj takvoj situaciji u školi za vrijeme odmora, moj sin je više nije mogao ignorirati i udario ju je, naravno završio pred pločom na razgovoru, a ona mu se smijala sa svog mjesta. Rekao mi je da mu je najgore bilo kad je stajao pred pločom i bilo ga je sram, a da će sad sigurno prijatelji misliti da je on zločest, a samo se branio i da nije fer jer da je učiteljica već 5 puta rekla da ako opet čuje da se ona tukla ili nekog izazivala da će je poslati kod ravnateljice, a to nikad ne učini. Svog sina učim i savjetujem da se makne od nje i da ne reagira na njene provokacije, a ako ne može to tako riješiti, neka potraži učiteljicu i moli je za pomoć. Jako je osjećajan i znam da ga bole njene riječi i postupci, želja mu je da ona ne ide više u njegov razred. Moj muž i drugi roditelji govore neka joj vrati i neka je samo udari najjače što može, pa će ona vidjeti da joj se suprotstavlja. Ona je jača od njega, ali sam jako zabrinuta da bi on mogao u nekoj teškoj situaciji jako je udariti i ozlijediti, jer najgore je kad netko sve skuplja u sebi i pukne. On se nije mogao smiriti 2 školska sata kada joj je vratio i završio pred pločom (bio je ljut, razočaran) jer mu se ona s mjesta smijala i nije bila kažnjena ni upozorena. Sada počinje nova školska godina i već me sada strah kako će sve to izgledati. Imate li savjet što raditi dalje ako se to konstantno nasilje ponovi? Kome se obratiti za pomoć? P.S. Mi smo susjedi, ali se ne družimo. Sada pod praznicima kada je sin išao iz trgovine, počela ga je reketom udarat po glavi kroz otvoren prozor parkiranog auta u kom je bila. Vratio se kući u suzama i kvrgom na glavi, a ona ga je još zvala da se vrati, da kud ide sad. Njena baka je kroz izlog trgovine sve vidjela i nije uopće reagirala. Nakon mog razgovora s njenom majkom nitko više iz te obitelji sa mnom ne razgovara niti ne pozdravlja. Uvrijedili su se svi, da kako ja mogu, ako oni nešto ne poduzmu u vezi njenog ponašanja, tražiti pomoć ili im kazati da odu kod psihologa na razgovor. Hvala Vam puno! Mama I.
Draga mama,
Prema ovome što ste napisali čini se da ste zaista brižna majka i da se trudite maksimalno zaštititi Vašeg sina. Ipak, jasno je da roditelj ne može baš u svakom trenutku biti uz svoje dijete i zaštititi ga od nepredvidivih situacija u okolini. Situacije koje ste opisali da se događaju Vašem sinu zaista nisu bezazlene i stoga ga je važno osnažiti i zaštititi.
Dobro je što ste poslušali želju svoga sina i što više ne putuje u školu s tom obitelji ako mu je te bilo nelagodno. Također, dobro je što mu savjetujete da zatraži pomoć kad se osjeti ugoženim te da ju proba izbjagavati koliko je to moguće.
Jako je važno da vi kod kuće sa sinom razgovarate o tome što mu se događa te da on izrazi kako se osjeća zbog toga. Ne bi bilo dobro da svoje osjećaje i frustraciju potiskuje jer to ima loše posljedice na psihički razvoj djeteta.
Također, važno je da ga se uči da agresivno ponašanje nije prikladan odgovor na nečiju provokaciju ili nasilje. Važno je da zna da u svakom trenutku, ako mu se nešto tako dogodi, može zatražiti nečiju pomoć. Kada je u školi, tada su djelatnici škole dužni osigurati sigurnu okolinu za djecu. Stoga vam savjetujem da i dalje budete ustrajni u komunikaciji s učiteljicom i ostalim osobljem škole koji su dužni problem riješiti.
Kažete da je Vaš sin dosta osjetljiv te da po njemu vidite da mu je teško zbog toga što mu se događa, kako bi se djete osnažilo i adekvatno "proradilo" to što osjeća jedna od mogućnosti je da i Vaš sin razgovara s nekim stručnjakom. U svakom slučaju, nadam se da će se problem u odnosu te djevojčice prema Vašem sinu, ali i drugoj djeci, uspješno riješiti.
Tea Knežević, univ.bacc.psyh.Centar Proventus