Dječak (8) je potpuno drugačije dijete u školi i doma

Poštovanje! Lijepo Vas molim da mi pomognete, ako je moguće. Naime, majka sam osmogodišnjeg dječaka koji je sada pri kraju drugog razreda. On je vrlo pristojan, miran i dobar dječak. Poslušan je i sve se s njim lako da dogovoriti. Nije agresivan, mada zna biti ljut kad mu nešto nije po volji što smatram sasvim normalnom reakcijom. Znao je čitati i pisati prije nego je krenuo u školu. Učiteljica kaže da je u školi društven i da nije izoliran i povučen, ali zasigurno ne spada u kategoriju “aktivne” djece. Jako je zaboravan i spor. U pismenim radovima je odličan no kad su u pitanju diktati uvijek je loša ocjena. Ne voli glazbeni i likovni i inače nije bio zainteresiran za crtanje i bojanje niti u vrtiću. Učiteljica kaže da je uvijek umoran, no doma ja to ne primijetim i ima uredan bioritam i spava bez buđenja cijelu noć. Ujutro se ustaje sam uvijek dobro raspoložen i pričljiv no to se nikako ne poklapa s informacijama koje dobijem iz škole. Svaki dan ga pitam kako mu je bilo i odgovor je uvijek “lijepo”, na pitanje da li je sve u redu i da li ima kakvih problema odgovor je uvijek da je sve u redu. Zaboravlja zadaće, informacije koje učiteljica šalje usmeno preko njega nikad ne dođu do mene jer on sve zaboravi, tako da sam propustila dva roditeljska za koje nisam ni znala jer je on zaboravio. Zbunjena sam jer slika koju on daje doma i ono što se događa u školi izgleda kao da su dva različita dječaka. Uvijek je u svom svijetu (čujem da je takav i u školi), sanjari, često mu nešto govorim on kao da me ne čuje pa mu moram ponavljati više puta. Zaista sam strpljiva, nikad ne vičem, pokušavam sve razgovorom riješiti ali jednostavno nema pomaka, a ja se sad već podosta brinem jer ne zam kako da ga motiviram i kako da mu pomognem da bude pažljiviji. Učiteljica me zvala na telefon i vikala na mene kako to više nije u redu i da to više ne smije tako jer ona ne može o svemu voditi računa. Ne želim da se on osjeća loše i da se to odrazi na njegove ocjene, ali jednostavno ne znam kako ni što učiniti. Prvi je razred završio sa odličnim, ali sada kako se bliži kraj drugog, ocjene su sve lošije. Nije depresivan, tužan, normalo jede i nema nikakvih fizičkih nedostataka. Molim vas da mi pomognete kamo i kako da se usmjerimo. Hvala vam puno! Zabrinuta samohrana mama.

Poštovana,

iz opisa ponašanja vašeg djeteta dalo bi se zaključiti da se moguće poteškoće svladavanja gradiva u školi nalaze u slušnoj memoriji, pažnji i grafomotornim vještinama.

Opisujete kako Vaš sin nikada nije volio crtati i bojati. Možda se zaista samo radi o sklonostima Vašeg dječaka, a možda je pozadina bijega od takvih aktivnosti loša grafomotorna vještina. Naime, djeca često izbjegavaju aktivnosti koje su im teške ili za koje predosjećaju da u njima neće biti uspješni. Možda je sada taj nedostatak grafomotorne vještine rezultirao sporošću u radu i brzom zamoru.

Jednako tako opisujete situacije u kojima dječak otežano pamti verbalne upute te loše piše diktate koji također zahtjevaju dobru slušnu memoriju. Ukoliko je ona kratkotrajna i nedovoljno razvijena, dolazit će do opisanih problema.

Pozadina svega opisanog može biti i teškoća sa koncentracijom, pa bi se zbog svega nabrojanog morala učiniti procjena dječaka kako bi se utvrdio uzrok problema s kojima se susrećete.

Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog
Kabinet Korneo

 

NATAŠA ČIČIN-ŠAIN

prof. defektolog
Kabinet za razvojnu podršku Korneo

Moji odgovori