Problem prilagodbe i prihvaćanja školskih pravila ponašanja i učeničkih odgovornosti ponavljaju se na početku drugog razreda kao što su bila i na početku I. razreda. Ono po čemu se sada posebno ističe jest odrešitije odgovaranje učiteljici poput: "ne želim, ne može, baš me briga i šta mi možeš!". Moram priznati da spadam u stroge roditelje. Međutim, svoje dijete mogu kontrolirati kod kuće, ali u školi ne. Stalno razgovaramo s djetetom o ovom problemu. Na dane je u redu u školi, a na dane nije. Kod kuće obavlja školske zadatke bez problema, u školi odbija (kako na nastavi tako i u boravku). Kad ga pitam što mu se ne sviđa u školi odgovor je: Mrzim školu jer treba puno raditi!". Moram priznati da je odličan učenik, da brzo shvaća problematiku i donosi rješenje i da ga više zanimaju nove lekcije nego već viđene i odslušane stvari - on ih smatra dosadnim. Najljepše se zahvaljume na odgovoru. Mama E. EKV
Draga mama,
U Vašem pitanju vidim da se mnogo trudite oko svog dječaka, da mu postavljate granice i učite ga pravilima ponašanja. Povremeno, u najboljoj namjeri pri tome zaboravljamo ubaciti u svakodnevnicu opuštene trenutke, trenutke zabave i igre. Osim toga, društvo u kojem živimo nameće nam vjerovanje da se posao (pa tako i škola za djecu) mora vrlo ozbiljno i odgovorno doživljavati. U suprotnom se neće biti odličan učenik, neće se uspjeti u životu itd.
Međutim, to ne mora biti tako. Domaća zadaća ne mora biti muka koja se mora napraviti jer nam je netko rekao, kao što niti obaveze u školi ne trebaju biti nešto što se doživljava kao nešto vrlo ozbiljno čemu se onda treba protiviti. Baš naprotiv, sve to se može doživjeti kao zabava.
Dakle, ono što možete učiniti jest naučiti svog dječaka da njegove obaveze, kako doma, a tako i u školi budu nešto zabavno, duhovito i nešto čime se može igrati na kreativan način. Za početak, razmislite kako se Vama čini ovaj prijedlog. Da li Vam se čini kao nešto nemogućim, nešto što možda nema smisla ili Vam se čini da bi to moglo uspjeti? Odgovor na ovo pitanje prvi je korak.
Ukoliko se Vama čini da se obaveze moraju ozbiljno shvaćati i da tu nema mjesta zabavi, tada ovaj moj prijedlog ćete vrlo teško provesti.
No, ukoliko se potpuno opustite i prepustite mašti i kreativnosti na volju kako mu prikazati matematiku ili neki drugi predmet na što duhovitiji i zabavniji način, tada će se vrlo vjerojatno i njegov odnos prema obavezama u školi i školi općenito postepeno mijenjati. Nažalost, kultura u kojoj živimo ne potiče nas da učimo djecu kako rad ne mora biti težak, već vrlo zabavan, kreativan i duhovit. Naučite li to svoje dijete, naučit ćete ga velikoj vrijednosti u životu i biti će kasnije u životu sposoban pronaći zabavnost u povremenoj monotoniji svakodnevnih obaveza. Sretno!
Tatjana Gjurković,
dipl psiholog, certificirani terapeut igrom