Kad dođe kod mene samo prolazi, igra se, on ne bi pisao domaći kod mene, neće prati zube kod mene, koristi neke stvari... Ako mu idem nešto narediti, on bi odmah išao mami. Danas sam proveo neko vrijeme s njim, igrali smo se, a poslije igre htio sam mu kupit sladoled, odbio je, jer da mu "mama sprema večeru". Ok kažem ja, pa kupit ću ti sladoled pa ćeš ga pojest poslije večere, ali on nikako da prihvati. Vratim ga do zgrade i pozvonim mami da smo stigli i kažem joj da bi mu kupio sladoled za poslije večere, ona kaže da može, a djete odjednom presretno i trkom IDE sa mnom po sladoled. Sve se odigralo u 3 minute. Opisao sam jednu situaciju od mnogih. Volio bi znati da li je to neka faza ili je mama jedna jedina koja uvijek najbolje zna i koju jedinu treba slušati? Zabrinut sam i molim odgovor. Hvala. W.
Dragi tata,
kao što vjerojatno i sami znate, rastava braka izaziva veliki stres kako kod roditelja tako i kod djeteta. Stres je povezan sa velikom promjenom i novom prilagodbom na novonastalu situaciju.
Drugi važan faktor koji se često javlja kod roditelja je popustljivost. Naime, mnogi roditelji zbog puno razloga postanu popustljivi prema djetetu kada se rastaju od supružnika. Jedan od razloga može biti zato što znaju da i dijete prolazi teško razdoblje, pa ga ne žele opterećivati sa zahtjevima koji im se u brakorazvodu čine beznačajnim, ili pak kako sami roditelji prolaze vrlo teško razdoblje, mogu to biti popustljiviji jer su svjesni da nemaju energije i stprljenja dosljedno postavljati granice i zahtjeve djetetu.
Kada dijete to jednom shvati, da ima puno manje pravila i da su granice puno šire, može početi odbijati da izvrši postavljeni zahtjev. Ali isto tako, ono se paralelno osjeća još nesigurnije u već dobro poljuljanoj situaciji zbog samog brakorazvoda. Upravo zbog toga je na roditelju da empatično, ali uporno inzistira na izvršavanju obaveza, ako smatra da je to nešto što je vrlo važno za dijete.
Primjerice, kada Vaše dijete ima domaću zadaću, pokušajte tome pristupiti kao nečemu vrlo zanimljivom, nečemu što možete naučiti kroz zabavu. Ako je riječ o nečemu iz prirode, povežite mu domaću zadaću sa nekim zanimljivim dokumentarcem, odvedite ga u muzej, u park, pronađite zanimljive knjige ili igrice na tu temu. Tako neće biti fokus na samo učenje, već na vaš međusoban odnos i provođenje zajedničkog vremena. Od Vas će to vrlo vjerojatno zahtjevati veću kreativnost, ali s druge strane dobit ćete sinovljevu pažnju i vrijeme, te ćete imati prilike učvrstiti svoj odnos.
Što se tiče odnosa sa mamom, on je uvijek poseban i važan za dijete. Ali je isto tako poseban i važan odnos s ocem i to nemojte nikada zaboraviti!
Neka istraživanja su pokazala da djeca koja imaju dobar odnos s ocem i koja uče s ocem, da postižu bolje akademske uspjehe. Tako da su očevi, baš kao i majke, važne osobe u djetetovom životu. Ipak, s obzirom na brakorazvod, moguće je da se dijete malo više vezalo za majku s obzirom da s njom živi, no nemojte da Vas to obeshrabri. Zamislite to kao da plovite morem, da ste imali mirno more i onda je došla oluja i brod se počeo jako ljuljati. Brod je nestabilan tada, ali kada se jednom more smiri, brod opet plovi mirno. Sada je Vaš život i odnos sa sinom poljuljan, ali puno ljubavi, strpljenja, ali i pravila i granice mogu dovesti do toga da Vaš odnos bude uravnotežen.
Više o tome kako postavljati granica i uvoditi pravila možete pročitati u ovom članku.
I za kraj, htjela bih Vam obratiti pozornost da je svoj djeci jako teško kada se njihovi roditelji rastanu te Vas želim potaknuti da se svakako obratite psihologu ili psihoterapeutu ako osjetite da bi Vašem djetetu to bilo korisno ili pak ako Vi osjetite da Vam je potrebno više od ovih danih smjernica.
Sretno,
Tatjana Gjurkovićdipl. psiholog, certificirani terapeut igromCentar Proventus