Beba je počela sjediti sa šest mjeseci, puzati i dizati se na noge sa sedam, a od devet i pol mjeseci hoda uz namještaj. S nepunih devet mjeseci počeo je brbljati “ma-ma” i “ba-ba” a sada i “bla-bla.” Zna mahati pa-pa, pljeskati rukama, imitira nas kad dajemo ustima puse, zna se mrgoditi kad mu ne odgovara, radi druge grimase i tako nas imitira. Prepoznaje neke stvari kad ga pitam di je lopta ili patkica i on uzme tu igračku k sebi, ali još ne pokazuje prstom. Često se podiže uz moje noge želeći da ga uzmem k sebi. A kada muž ili ja odlazimo iz prostorije makar i na sekundu zaplače. Ono što mene konkretno zabrinjava su dvije stvari: Prvo, ima dana kada skoro cijeli dan ništa do navečer ne brblja ili samo kad se nešto ljuti, recimo, kada ne obraćam pažnju na njega neko vrijeme, ako recimo idem nešto skuhati ili sl. I čini mi se kao da s tatom više hoće komunicirati. Također, kad je krenuo s brbljanjem, imam osjećaj da je češće tijekom dana nešto brbljao. Je li to nomalno? Drugo, zadnjih dva tjedna je nekako ozbiljniji i oprezniji. Kod kuće se igramo, veseli se, obožava igru skrivača i to izaziva neopisiv smijeh i zadovoljstvo, voli ići kod djeda i bake tj. kod poznatih osoba koje ga vesele, ali kad izađemo van on samo šuti i promatra oko sebe. Npr. u parkiću samo gleda i promatra djecu, a nekada se i rasplače ako mu neko manje dijete poput njega (ali koje već hoda, znači malo naprednije) priđe. Za usporedbu, kad je imao 6-7 mjeseci i kad smo odlazili u parkić znao je gugutati i smijati se kad bi gledao dječicu kako se igraju. Sad samo pažljivo ili bolje rečeno strašljivo promatra. Bojim se jaslica u koje uskoro kreće. Isto tako je u tom periodu naučio mahati, pa kad je propuzao prestao i sad opet maše. U konačnici, možda zbog straha i slabije spava jer se probudi barem jednom noću i dugo mu treba da opet zaspi (nosimo ga, mazimo, ali nekada to traje i do dva sata). Nisam sigurna, ali mi se čini da je baš nakon jednog druženja s djetetom koje je bilo izuzetno nemirno jer je odjednom počelo bacati stvari po stanu (i tada se on prestrašio i otpuzao u drugu sobu) počelo ovo njegovo "preozbiljno" razdoblje. Eto, molila bih Vas za mišljenje, imamo li razloga za brigu ili bi to mogla biti samo još jedna razvojna faza?
Poštovana,
zaista je pohvalno kada čujemo kako mladi roditelji s toliko angažmana promatraju ponašanja i reakcije djeteta. No, ponašanja bebe stare svega 10,5 mjeseci je izuzetno teško tumačiti. Njihova ponašanja se toliko brzo mijenjaju da vjerujem kako ispred sebe, u trenutku kad ovo čitate, imate već drugačije dijete nego tada kad ste pisali Vaš mail.
Dijete u ovoj dobi još ne pokazuje interes za igru s drugom djecom. To je dio razvojnog procesa. Promatranje druge djece u igri je za sada tipična razvojna faza.
Promatrajte svoje dijete, igrajte se s njim, provodite vrijeme na igralištima. Ako ćete, i kada dijete stabilno prohoda, biti i dalje zabrinuti za njegov razvoj slobodno nas posjetite i mi ćemo napraviti razvojnu procjenu koja će dati odgovor na sva vaša pitanja.