Dijete je previše plačljivo za 6-godišnjakinju?

Poštovani, imamo djevojčicu od 6 godina. Školski je obveznik. Rođena krajem 3. mjeseca. Na svim testiranjima kažu da je izrazito spremna za školu, no mi bi ipak tražili odgodu.

shutterstock_1735801265.jpg

Razloga ima više. U vrtiću dobije domaću zadaću (predškolski radni listići) i nikad je nismo riješili bez bar pola sata suza, vikanja "ja to neznam, ne mogu, ne bih". Krenula je na sport koji je sama željela i mjesecima molila da je upišemo. Kad god joj trener kaže da nešto nije baš bilo najbolje i da treba ponoviti, plače i otišla bi s treninga uz hrpu izmišljenih razloga (spava joj se, boli ju noga, žedna je...). Odlučili smo biti uporni i ne odustati odmah, no mislim da to više nema smisla. Ne mogu drugi raditi zbog njenog plakanja... Čini mi se da uvijek kad naiđe na neku kritiku ili problem, ne želi dalje.

Astmatičar je i konstantno je na terapiji koja sadrži kortikosteroide. Može li to biti uzrok njene plačljivosti? Uz sve to grize nokte na rukama, a na nogama ih trga skroz do mesa. Uz sve nastojanje da dobijem odgovor na pitanje zašto to radi uvijek je odgovor "ne znam". Molili smo pedijatricu uputnicu za psihologa, no ona kaže da je to faza i da nema potrebe posjetiti ga. No ta faza traje već dugo, a ja ne znam kako joj pomoći i doprijeti do nje. Bojim se da će u školi svaki dan imati problema zbog svog ponašanja i plakanja... Molim Vas savjet!

Poštovana,

nisu mi poznati takvi učinci kortikosteroida na djetetovu psihu i ono što smatram važnim je otkriti da li u pozadini leži njezina nesigurnost i nisko samopouzdanje ili je naučila da putem suza može dobiti ono što želi ukoliko je dovoljno uporna.

Ukoliko je ovo prvo, tada je riječ o emocionalnoj nezrelosti te preporučam odgodu od početka školovanja uz uvjet da u idućih godinu dana intenzivno radite na poboljšanju njezine slike o sebi (preporučam odlazak psihologu da Vas konkretno konzultira).

Ukoliko je riječ o drugom, tada imam pitanje za Vas – da li je Vama teško slušati nju kako plače, da li Vam je najgore od svega vidjeti tužno i nesretno dijete? Ukoliko ste potvrdno odgovorili, tada je važno da toga postanete svjesni u svakoj situaciji kada ona počne plakati. Naime, ona je naučila da će na taj način dobiti ono što želi. To nije svjesna manipulacija (tj. u početku sigurno nije bila svjesna manipulacija) te ona zbog toga nije „zločesto dijete“. Jednostavno je naučila iskoristiti resurse iz svoje okoline kao što to svi činimo.

Drugim riječima, da Vi ne „padate“ na njezine suze, ona ih ne bi mogla niti koristiti. No problem nastaje kada zaključi da je to jedini ili najbolji način da postigne što želi jer će tada takav isti obrazac ponašanja koristiti i u odrasloj dobi. I, umjesto da jasno i asertivno kaže što misli i osjeća, koristit će suze te neće ostvarivati bliske i intimne kontakte s drugim ljudima na onoj razini koliko bi to mogla. Igrat će igru umjesto da bude iskrena i otvorena.

Zbog toga je važno da taj obrazac uočite kod sebe i prekinete svoj obrazac s njom jer će joj isto biti mnogo teže naučiti kasnije. Naravno, u početku će biti snažnih otpora s njezine strane, ali to je i logično. Do sada je uvijek dobivala suzama što je htjela i sada se odjednom priča naglo mijenja. No, jednom kada ostvarite iskrenu i otvorenu komunikaciju u kojoj će ona moći reći što misli i osjeća i ponekad čuti odgovor koji želi, a ponekad, naravno „ne“ (jer je i to dio života), biti će i Vama i njoj lakše u svakoj novoj situaciji.

Nadam se da Vam je ovaj odgovor pomogao razjasniti potencijalne uzroke njezinog ponašanja i dao smjernice za dalje. Unatoč odgovoru pedijatrice, osobno ne smatram da je to faza te ukoliko se tijekom ljeta njezina nervoza (griženje nokti) i plačljivost ne prorijede, svakako Vam preporučam odlazak psihologu na jesen (možete se obratiti i nama u Centru Proventus).