Da li da ignoriramo tikove kod naše kćeri ili nam ipak treba pomoć?

Lijep pozdrav. Imam curicu koja će uskoro napuniti osam godina. Tikovi su se pojavili kad je imala pet i pol godina. Krenulo je sa žmirkanjem, nakon toga uslijedilo je slijeganje ramenima. Vodili smo je na sve preglede,kod oftalmologa, neurologa, psihologa. Napravila je EEE glave i svi nalazi su bili u redu. Na neko vrijeme, tj. na nekoliko mjeseci tikovi su se povukli. Potom je počela s otvaranjem usta, to je radila nekoliko mjeseci. Sad je to prestala raditi, ali je počela s otresanjem glave. Jako je vesela curica, voli ići u školu, jako je dobra u školi i puno toga zna za svoje godine. Savjetovali su nam da se pravimo da ne primjećujemo njezine tikove i da će to proći samo od sebe. Jako sam zabrinuta i strah me je da nije sindrom. Možete li mi dati neki savjet? Da je opet vodim kod doktora ili da čekam da samo od sebe prestane? Kad sam ju pitala zašto to radi, ona je odgovorila da to radi namjerno, da će prestati kad ona bude htjela i ako nam smeta da ju ne gledamo. Unaprijed hvala.

Draga mama,
vjerujem da ste uistinu zabrinuti za svoju curicu i razmišljate kako joj pomoći. Svakako ste dobro napravili što ste već odradili preglede kod stručnjaka. Kad se izuzme fizički uzrok, tikovi su najčešće emocionalno bazirani, tj. nastaju uslijed dugotrajnih povišenih emocija koje mogu biti preplavljujuće za dijete. Budući da ste naveli da je kod Vaše curice postojao period od nekoliko mjeseci kada su se tikovi povukli i da se mijenjala vrsta tikova, vjerojatno je da se u njenom slučaju radi o tikovima uslijed povećanog stresa koje je doživjela te su na neki način povezani s njenim emocijama. Za razliku od odrasle osobe djeca najčešće stres u svom tijelu ne znaju prepoznati ni verbalizirati te traže alternativne načine oslobađanja napetosti.

Ono što Vam može pomoći da bolje razumijete ponašanje Vaše curice je da se probate prisjetiti da li se dogodio neki značajan događaj kada su se tikovi prvi put javili i sada prije nego što su se tikovi ponovno javili – promjena vrtićke skupine, preseljenje u svoju sobu, preseljenje, ranija hospitalizacija i sl. Možda su u njenoj okolini postojali događaji zbog kojih je mogla osjetiti povećan stres. Drago mi je čuti što je vesela i što voli ići u školu i vjerujem da joj dobro ide u školi, no polazak u školu mnogoj djeci predstavlja veliki izazov koji zahtjeva visok stupanj prilagodbe. Kako djeca još nemaju razvijene tehnike nošenje sa stresnim situacijama žmirkanje, slijeganje ramenima, otvaranje usta ili otresanje glave može predstavljati ispušni ventil kojim ona, na neki način, izbacuje neugodne emocije i smanjuje si unutarnju napetost.

Potpuno je razumljivo je da Vas njeni tikovi brinu, no prevelika fokusiranost na njih s Vaše strane mogla bi joj dodatno stvoriti pritisak. Ono što je važno naglasiti je da djeca nemaju tikove pod kontrolom, štoviše, uglavnom ih nisu ni svjesni dok im netko ne skrene pozornost na njih. Zato je dobro da se to izbjegava, jer onda tikovi mogu izazvati neugodne emocije kod djeteta, budući da nisu pod njihovom kontrolom. Nadalje, ne mogu sa sigurnošću reći hoće li tikovi proći sami od sebe i hoće li se opet pojaviti ako Vaša curica ne proradi ono što i dalje održava njihovo javljanje, a to bi mogli biti upravo potisnuti osjećaji i nakupljeni stres. Kako tikovi traju već neko vrijeme bilo bi dobro da se obratite i dječjem psihologu kako bi Vaša curica mogla dobiti pomoć pri proradi svojih emocija i posljedično smanjenju tikova. Možete se javiti i nama u Centar Proventus gdje djeca, uz pomoć terapije igrom, dobivaju podršku i prostor koji im je potreban za osnaživanje i proradu nakupljenih emocija.
Sretno.

Ivana Knežević

magistra psihologije
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori